KNJIGA IZLASKA U POEZIJI
12.07.2014., subota
MANA I PREPELICE (glad u pustinji)
........................................................................................................................................................................................................
Jer zbog hrane sad mrmljaše na Mojsija i Arona Tamo smo imali svoje lonce i kruha do mile volje Zar želite da pomremo? Zar nam je sada bolje? Bog tad reče Mojsiju da će im kruh dažditi s neba A narod neka skuplja samo koliko mu za dan treba Tako će Bog vidjeti dal vjeruju, tako će ih iskušati Vidjet će, kad budu skupljali, hoće li Ga poslušati Bog odluči tu večer dati meso a ujutro manu, obilje kruha A narod je i u oblaku tada vidio prisutnost Njegova Duha Prepelice navečer prekriše tabor da bi mesa mogli jesti A ujutro će ih opet milost Božja preko mane susresti  Čudesna bijaše ta hrana što je zemlju pokrivaše A oni što tjeskobno brinuše za sutra, manu sakrivaše Vidje i Mojsije da ne vjeruju Bogu pa ga to rasrdi A hrana što im je bila višak to se ucrva i usmrdi Samo šestog dana mogli su skupljat za dva dana I tog subotnjeg dana ne bi im se ucrvala hrana Tako Bog svoj narod nije prestajao kušati I gledati pomno hoće li Njega slušati ... A za mrmljanje Mojsije im kaza: Vi ne mrmljate na nas Tko smo mi? Bog je onaj koji vam neprestano šalje spas Vi ne mrmljate protiv nas nego, zapravo, protiv Boga Makar On ne prestaje biti posred naroda svoga ... O Bože, i mi smo taj narod što za sutra brine Pokaži nam kako da se srce Tebi, u slobodi, vine Oslobodi nas od nepotrebnih briga, vjeru nam daj I kruh svagdašnji nam daj, al još više vječni raj. Što ako nam katastrofe i vrijeme gladi donose? Pa pretvoriš ljude u prosjake što od Tebe prose? Što kad oteža jaram ropstva pod bezbožnom vlasti hoćemo li bez vjere i pouzdanja u Te – pasti? Tebi nisu nepoznati ni naši problemi ni jadi Ti nas spasit možeš od nevolje svake, pa i od gladi Zašto se onda toliko brinemo za stanove i hranu Zašto s povjerenjem ne živimo u današnjem danu? O kad bi znali za kruh svagdašnji samo pitati A ne brinuti za budućnost i tamo brigom skitati A briga ta - nije li način da Tvoju moć obuzdamo Umjesto da slobodni budemo i u Tebe se uzdamo? Oprosti nam Oče kad god lutamo u brizi I ostavi naša imena upisana u Svojoj knjizi Ne daj da nas od Tvoje ljubavi briga neka dijeli Ta ona ima tisuće načina da nas razveseli Marijo, Majko, ženo pod križem, moli za nas Da gledamo u Sina tvog koji jedini je Spas Uči nas pouzdanju u Boga, u vremenu zlom da kroz život idemo hrabro prema cilju svom... |
