Marketing
MANA I PREPELICE (glad u pustinji)
........................................................................................................................................................................................................
Jer zbog hrane sad mrmljaše na Mojsija i Arona
Tamo smo imali svoje lonce i kruha do mile volje
Zar želite da pomremo? Zar nam je sada bolje?
Bog tad reče Mojsiju da će im kruh dažditi s neba
A narod neka skuplja samo koliko mu za dan treba
Tako će Bog vidjeti dal vjeruju, tako će ih iskušati
Vidjet će, kad budu skupljali, hoće li Ga poslušati
Bog odluči tu večer dati meso a ujutro manu, obilje kruha
A narod je i u oblaku tada vidio prisutnost Njegova Duha
Prepelice navečer prekriše tabor da bi mesa mogli jesti
A ujutro će ih opet milost Božja preko mane susresti
Čudesna bijaše ta hrana što je zemlju pokrivaše
A oni što tjeskobno brinuše za sutra, manu sakrivaše
Vidje i Mojsije da ne vjeruju Bogu pa ga to rasrdi
A hrana što im je bila višak to se ucrva i usmrdi
Samo šestog dana mogli su skupljat za dva dana
I tog subotnjeg dana ne bi im se ucrvala hrana
Tako Bog svoj narod nije prestajao kušati
I gledati pomno hoće li Njega slušati ...
A za mrmljanje Mojsije im kaza: Vi ne mrmljate na nas
Tko smo mi? Bog je onaj koji vam neprestano šalje spas
Vi ne mrmljate protiv nas nego, zapravo, protiv Boga
Makar On ne prestaje biti posred naroda svoga
...
O Bože, i mi smo taj narod što za sutra brine
Pokaži nam kako da se srce Tebi, u slobodi, vine
Oslobodi nas od nepotrebnih briga, vjeru nam daj
I kruh svagdašnji nam daj, al još više vječni raj.
Što ako nam katastrofe i vrijeme gladi donose?
Pa pretvoriš ljude u prosjake što od Tebe prose?
Što kad oteža jaram ropstva pod bezbožnom vlasti
hoćemo li bez vjere i pouzdanja u Te – pasti?
Tebi nisu nepoznati ni naši problemi ni jadi
Ti nas spasit možeš od nevolje svake, pa i od gladi
Zašto se onda toliko brinemo za stanove i hranu
Zašto s povjerenjem ne živimo u današnjem danu?
O kad bi znali za kruh svagdašnji samo pitati
A ne brinuti za budućnost i tamo brigom skitati
A briga ta - nije li način da Tvoju moć obuzdamo
Umjesto da slobodni budemo i u Tebe se uzdamo?
Oprosti nam Oče kad god lutamo u brizi
I ostavi naša imena upisana u Svojoj knjizi
Ne daj da nas od Tvoje ljubavi briga neka dijeli
Ta ona ima tisuće načina da nas razveseli
Marijo, Majko, ženo pod križem, moli za nas
Da gledamo u Sina tvog koji jedini je Spas
Uči nas pouzdanju u Boga, u vremenu zlom
da kroz život idemo hrabro prema cilju svom...
Post je objavljen 12.07.2014. u 07:37 sati.