|
Taj čovjek s pticom, nit stoji niti hoda;
Korakne lijevo, pa odmah zatim desno;
On je pomalo splašen. Ptica mu doda:
- Kamo god korakneš, bit će neumjesno.
Otkud odjednom u gradu sami stranci?
On stoji mirno blizu srušenog zida.
Prolaze silni… Prolaze odrpanci.
On vrlo smjerno pred svima šešir skida.
U ruci stišće Medalju. Jače ne sm'je.
Na jednoj strani Nobel s oštrim profilom.
Na drugoj Muza (mladiću čita pjesme).
Još malo stoji… Pa odlazi sa stilom.
I nitko ne zna (ne vrijede gluhe suze),
Da on je mladić, što sluša pjesmu Muze.
.
|
