Riču mladići u tijelu starca;
Šuma je puna skrivene ševe;
Lome se rogovi kapitalca
Zbog vrata Ljudmile Saveljeve.
Od rike muške šuma se krúti;
Zar ja da pritom ostanem s mirom?
I glupoj bukvi razum se muti;
Djetlić joj usta zatvara žirom.
Previše bluda! Ja bedra stiščem;
S Dionizom se valjaju vile;
Hrast je pokrio oči lišćem,
Da bi se košute jelenile.
Od strasti drhti čak i trska,
Po kojoj voda prska, prska.
|