|
Sully Prudhomme: SLOMLJENA VAZA
Tu vazu gdje vrbena mrije
Lepeze jedan udar nače,
I niko zvuka čuo nije
Jer udar jedva nju dotače.
Ali puklina laka ova
Grizla je kristal dana svakog
I nevidljiv i neminovan
Njen hod napravi krug polako.
Da svježe vode njoj nestade,
Kaplju po kaplju, da ne traje
Cvjetni sok, niko još ne znade:
Ne dirajte je, slomljena je.
Često voljena tako ruka,
Taknuv ga, srcu ranu zada,
I cijepa ga zatim muka,
Cvijet ljubavi u njem strada.
I, daleko od tuđeg oka,
Ćuti rast, uz plač tihi, svoje
Rane: fina je i duboka;
Ne dirajte ga – slomljeno je.
(Preveli: Marko Vešović i Sunita Subašić-Thomas)
.
Sven Adam Ewin: REZERVIRANO
Penjemo se. Nas svega dva-tri;
Antički bozi kraj nas šeću;
Božanska glazba puni atrij;
Gole nimfe plećima kreću.
Prelijepi momak čeka na nas,
Sa devet ljupkih ženskih guza;
To Apolon na brdu Parnas
Na par nas čeka s devet Muza.
Kažemo: Apy, mi bi htjeli
(Nama nije stalo do novca),
Već, ako može, mi bi sjeli
Na mjesto PRVOG nobelovca.
No, dragi dečki, hajte doma:
Rezervirano za Prudhommea.
.
Sully Prudhomme [syli' p€ydT'm] (pravo ime René François Armand Prudhomme), francuski pjesnik i esejist (Pariz, 16. III. 1839 – Châtenay-Malabry, 6. IX. 1907). Studirao pravo. Javio se melankoličnim stihovima zbirke Stance i pjesme (Stances et Počmes, 1865). Potom je prišao parnasovcima; zbirka Samoće (Les Solitudes, 1869), težnjom da pjesničkim oblikom prikaže misli a ne osjećaje označava prijelaz prema filozofski intoniranomu pjesništvu. Ideja poezije kao stihovne figuracije filozofskih koncepata, objektivni ton i metrička dorađenost vidljivi su i u zbirkama Sudbine (Les Destins, 1872) i Prizma (Le Prisme, 1886) te poemama Pravda (La Justice, 1878) i Sreća (Le Bonheur, 1888). Pisao i kritičke eseje među kojima se izdvajaju Poetska oporuka (Testament poétique, 1902) te Prava religija po Pascalu (La Vraie Religion selon Pascal, 1905). Dobitnik je prve Nobelove nagrade za književnost 1901.
|
