Sully Prudhomme: SLOMLJENA VAZA
Tu vazu gdje vrbena mrije
Lepeze jedan udar nače,
I niko zvuka čuo nije
Jer udar jedva nju dotače.
Ali puklina laka ova
Grizla je kristal dana svakog
I nevidljiv i neminovan
Njen hod napravi krug polako.
Da svježe vode njoj nestade,
Kaplju po kaplju, da ne traje
Cvjetni sok, niko još ne znade:
Ne dirajte je, slomljena je.
Često voljena tako ruka,
Taknuv ga, srcu ranu zada,
I cijepa ga zatim muka,
Cvijet ljubavi u njem strada.
I, daleko od tuđeg oka,
Ćuti rast, uz plač tihi, svoje
Rane: fina je i duboka;
Ne dirajte ga – slomljeno je.
(Preveli: Marko Vešović i Sunita Subašić-Thomas)
.
Sven Adam Ewin: REZERVIRANO
Penjemo se. Nas svega dva-tri;
Antički bozi kraj nas šeću;
Božanska glazba puni atrij;
Gole nimfe plećima kreću.
Prelijepi momak čeka na nas,
Sa devet ljupkih ženskih guza;
To Apolon na brdu Parnas
Na par nas čeka s devet Muza.
Kažemo: Apy, mi bi htjeli
(Nama nije stalo do novca),
Već, ako može, mi bi sjeli
Na mjesto PRVOG nobelovca.
No, dragi dečki, hajte doma:
Rezervirano za Prudhommea.
.
Sully Prudhomme [syli' p€ydT'm] (pravo ime René François Armand Prudhomme), francuski pjesnik i esejist (Pariz, 16. III. 1839 – Châtenay-Malabry, 6. IX. 1907). Studirao pravo. Javio se melankoličnim stihovima zbirke Stance i pjesme (Stances et Počmes, 1865). Potom je prišao parnasovcima; zbirka Samoće (Les Solitudes, 1869), težnjom da pjesničkim oblikom prikaže misli a ne osjećaje označava prijelaz prema filozofski intoniranomu pjesništvu. Ideja poezije kao stihovne figuracije filozofskih koncepata, objektivni ton i metrička dorađenost vidljivi su i u zbirkama Sudbine (Les Destins, 1872) i Prizma (Le Prisme, 1886) te poemama Pravda (La Justice, 1878) i Sreća (Le Bonheur, 1888). Pisao i kritičke eseje među kojima se izdvajaju Poetska oporuka (Testament poétique, 1902) te Prava religija po Pascalu (La Vraie Religion selon Pascal, 1905). Dobitnik je prve Nobelove nagrade za književnost 1901.
Post je objavljen 06.09.2017. u 11:26 sati.