MoonRiver

Još malo votke, Nastasja??! Zašto ne?! Ne mogu odbiti tako velikodušnu ponudu, Rogožine, a i Dostojevski nam se smiješi. Grohotom obilježava stranicu našeg zapisanog života. Nazdravimo mu! Živio!
Biljeg je dat, knjiga ja odštampana i to u mnooogo izdanja. Meni je ipak najdraže ono ispisano Njegovom virtuoznom rukom, nestalo, pogubljeno i umire u nekadosti.... opetovanosti... pokušajima i odkušajima....
Nekad, stvarno bješe nekad a što je sa sada, ovdje, ovim bezizražajnim trenutkom?!
Vihor, vihori i ponovno pitanje zbori! MRZIM rimu!
Razmotrimo; što se u životu rimuje? Osim riječi. A one kao što odavno rekoh, krhke jesu i su....
Dakle lekcija!
Naučite je moooolim Vas!
U životu nema rime ili je ona "skladana" nevidljivom palicom, kistom iliti ovim pismom.
Jer što dolazi u slučaju da ne odlazi?
Odgovor: Ništa!
Sve je prolazno, odlazno i ne vječno. Jedino te uspomene, što nam dušu more i vuku nas u provalije prošlosti!
Zato ja ne mislim o rizicima mogućnosti ocrtanih u budućnosti! (opet ta rima, meni nimalo draga i mila)
Klasika!
Vratimo se mi na onu votku, i to domaću rusku!
Nastasja ponovno nazdravlja svom zapisanom životu koji završava škarama i to pravac u njenom bijelom grlu....(nemojte misliti da sam morbidna, jer to uistinu jesam ali tako to biva u životu naših romana)
Tragičnost privlači pozornost... Priznajmo!
Jer što se zbiva nakon tih škara u grlu, roman završava, a u najgorem slučaju postaje neodoljivo dosadan.
Tragičnost životu daju ženski fatalni likovi!
Nemojte misliti da samu sebe veličam, ali da sam početak i kraj svake drame, jesam! Fatalnost je neminovna u stvaranju napetosti. A tko će je stvoriti bolje od prekrasne, promiskuitetne dame i još k tome neodoljive... a i te crvene usne .... prekrasno!
Malo sarkazma nikad nije na odmet ako je na vlastiti račun jer to urađa nekim posebnim šarmom i neodoljivošću.
Bar će se Tocki, Knez, Ganja, neopisani i samim time otpisani obožavatelji, i moj ludi Rogožin složiti s time!
Što je sa pozitivnim, dobrim likovima?
Dosadni su! Priznajte!
Treba im unjeti žara u njihove mlake, putraste živote.
I što čini naš ljubljeni Dostojevski?
Uvede Nastasju i drama počne!
Počinje i završava s njezinim prekrasnim i zanimljivim bitkom + odvratna guščja pašteta koju cijelo vrijeme žvaću i nadodaju odvratnosti dosadnog života i još tragičnijeg iskoda.
Nazdravimo još jednom votkom, ruskom! Na iskap jer žar leži u trenutku! Živite ga u potpunosti, do iskapa! (ovo nije reklama)
Živjeli Vi meni!

Učim se prošlim stoljećima.