MoonRiver
22.03.2009., nedjelja
krugolov života
 Krugolov života lovi sam život. Ulov neuhvatljiv i neshvaćen... čak i od vlastitog autora, čije je remek - djelo. Bezbrižnost kiše svoju brigu slijeva na moja pleča, ionako teška da kaput jedva nose, a o šeširu da ni ne govorimo. Riječi časte ulice svojim plovom od sluha ka sluhu, iako trenutak izgovorenog, zabilježen nije. Dim cigareta onemogučuje mi pogled ili naznaku da takvo nešto postoji i živi među našim malenkostima. Nema se što zabilježiti? Doista nema! Kiša oslikava braznost nekih tuđih, meni neznanih ljudskih, naherenih šešira... neponosnih na glave koje pod njima vrludaju nogostupima . Zgrade koketiraju s nebom, jer nebo dobra udavača jest. Ni ptice više nisu kao nekad. Ošamučene svojim konfuznim letovima, zatvorenih očiju, obilježavaju još jednu tragnost na spomenutoj udavači. Nedjelja! Sretan joj imendan, imenovan njezinim, sedmorednim imenom. *stariji post koji danas uokviruje moje stanje/sranje |
