MoonRiver
09.03.2009., ponedjeljak
...tragičnost?!
 Shvatila sam da se dresiram navikom. A ta navika je da svoja "neobična" stanja dijelim. Ponekad i mučim nekim svojim pomalo nejasnim zaključcima. Nejasno je i meni, pokušavam shvatiti bujicu riječi koju ispisujem. Više-manje uspješno! Zakomplocirala sam sebe "do daske". Kaosna osoba! Baba koja spominje neku votku, u odsutnosti asa. Ali što napisati pri naletu pomalo vještičjih stanja?! Da napišem neku pjesmu o Suncu? Rosi? Cvijetu? Vještija sam u "mljevenju" riječi i stvaranja kaosa mašinom za rublje. A i rublje perem s riječima! Možda od tamo "flekavost" i nedorečenost pranja. Nisam se pomamila za smislom koji ionako gubi smislenost čim ga konstatiram. Možemo zaključiti da nije lako biti ja! To mi se čak i sviđa. Isprepletenost čudim osjećajima koji vrše pritisak, da mi tlak skače. Kosa osjećanja isplela najdužu pletenicu da zavitla mnome, na žalost mene same. Tragedije koplja lome u potrazi za završetkom. Pozitivnim, nadodala bih! |
