Hvala na pokušaju razumijevanja skovanih riječi, za koje ni sam autor ne zna što, kako i zašto je htio reči. Jednostavno prsti predu po tipkovnici i naizmjenično nabadaju slova pri napadaju monstruoznih misli. Kako reči? Nemoguće za ispisati, jer misli vrludaju po čudnovatim predjelima ovog pomaknutog bića. Pitate se pomaknutog od čega?! Od života, vlastitog... Kao da ga živi netko drugi, a ja bezuspješno citiram i svjedočim njegovo postojanje. Doista kaos vlada među nama, jer popuštamo sebi da citiramo vlastite misli bez sadržaja. Želimo da nas čuju, da dokažemo sebe još jednom, i tako svaki dan. A dani odlaze u nepovrat nas samih! Vrijeme nam je zadato, rokovi su na izdisaju. Mi se borimo s omačama oko vrata i lovimo sebe po ispisima na našim blogovskim zidovima. Ulov neuhvatljiv! Ali djelotvoran, po potrebi. |
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |