MoonRiver
01.03.2009., nedjelja
...
 Kročiti životom u njegovim cipelama... Dvosmjernost ceste pokazuje put... Ali kuda da krenem kad stope obznaniše svoje postojanje ondje gdje nisam... Jednostavno krenuti u potragu... Potragu za njim... Da li je zaslužio svaku moju suzu? Ćak i povišenje tona? Kada ne shvaća mene, duboko u sebi... Bježati vječno u starim cipelama i vapiti odgovore... Možda je stvarno dosta... Jer i dosta ima svoje granice izdržljivosti... Ne mogu više biti uz tebe jer mi se ne sviđa moj lik u tvojim očima.. Prerasta u veliku nepoznanicu, a računske operacije ne mislim riješavati... Brojevi Nas, gube smislenost...Jer su pogrešno proračunati i to isključivo našom zaslugom... Ne bježim, nego gledam bolnoj istini u širom otvorene oči... I boli, boli... Što me ne prepoznaješ po stoti put... Jer dala sam ti sebe u potpunosti, ogoljenu i vječnu... Trenutak u kojem me nisi shvatio rekao mi je više od brbljavih, dvosmijernih riječi... Kako da obznanim sebi da te nikada nisam istinski ni upoznala? A misao me prevarila obznanivši mi jedino tvoje ime... Boli, jako... Istina! |
