Biti krošnja stablu svog života.
Lomiti život na pola u potrazi za nepravdom...
Predati se istoj...
Ne opet...
Dopuštavam nepravdi da polomi moje procvijetale grane...
A naum je bio drugačiji...
Trebala sam samo uputiti na učinjene pogreške...
A dopustih da pobjedi i zazida me u vlastito stablo...
Koliko ću puta još padati na tom ispitu...?
I svojim vjerovanjem nepravdi vrijeđati ostala stablena bića koja mi daruju hladovinu vlastitog...
Nepravda zavodničke, zmijske oči ima...
Ne prepustiti im se...
Već ići onim naumom koji mi je i popločio put...
Pronači krhku istinu u granju prostrom pod krošnjom neba...
I vjerovati darovanom stablu...
Poruka meni samoj, a i Vama po potrebi:
|