srijeda, 24.02.2010.
Svi moji bivši ...
4. Trebam li se sramiti? Nekako mi se ta brojka čini premalena za jednu 24-godišnjakinju. Ili ipak ne.
Oduvijek sam se divila svojim prijateljicama koje su, ponosno sastavljajući popise bivših ljubavi, uvijek ispunile cijele dvije stranice A4 papira, a moj popis jedva da je popunio stranicu malenog blokića. I još sam pisala velikim tiskanim slovima kako bi sve to na nešto ličilo. :D "Koka, pa ti si u kurcu." To je bila rečenica koju sam dobila, a moj odgovor na to je uvijek bio tek sarkastični smiješak popraćen plaženjem jezika.
"Da, al ja čekam pravog tipa da naiđe."
Pravi tip! Kakav on mora biti? Mora li zadovoljavati neke moje kriterije i tražim li previše od većine današnjih tipova čiji jedini smisao života je izaći van, napiti se i putem nešto povaliti? Možda je ovo zvučalo prebrutalno, ali nije daleko od istine. Zanimljivo, ali karaktere tipova s kojima sam hodala mogu samo usporediti s raznolikosti boja u duginom spektru. 4 je tako maleni broj, a opet dovoljan kako bih mogla procijeniti prirodu svakog muškog karaktera.
Kandidat br.1:
Istina bog, na prvi pogled, kada biste ga ugledali, pomisao bi bila: ništa posebno. "Fizički geni", prisutni u njegovoj obitelji ga nisu zaobišli i bio je nedoživljen od strane drugih djevojaka.
Znate, uvijek sam se divila mojoj sposobnosti da uvidim ono ljudsko u drugima jer u svojoj suštini, broj 1 je bio pažljiv, nježan čovjek u kojega si se mogao pouzdati. Blagonaklon emocijama. Iskren i čist u davanju platonske ljubavi o kakvoj sanja svaka djevojka.
No, vrijeme mijenja sve. Mijenjalo je i nas dvoje. Naše stavove i mišljenja. On se pretvorio u posesivnu i opsjednutu osobu koja nije mogla prihvatiti moju potrebu za nezavisnošću. Njegova pretjerana želja za ljubavlju mi nije dala disati. Iz divnog i brižnog čovjeka, on se pretvorio u "stalkera! Slučajno pričanje sa osobom drugog spola nije više dolazilo u obzir. Odmah bi se to smatralo prevarom i nedovoljnim pokazivanjem poštovanja prema njemu; točnije, po njegovim riječima, "jedinoj osobi kojoj je bilo najviše stalo do mene."
Znate li kako je sve završilo?! :) Zanimljivo! Bez imalo utjecaja sa moje strane, našao je drugu. Ništa bolju, a ni goru od mene. Uvijek sam mislila da sam ja kriva zbog toga. Da mu nisam znala pružiti onakvu ljubav kakvu je htio.
No, vrijeme je ponovno uzelo uzde u svoje ruke. Ostavila ga je nakon 3 mjeseca veze kad se je Mr Sensitive sjetio otipkati moj broj na telefonu i reći mi: "Oprosti. Volim tebe, a ne nju." No, tada, bilo je prekasno jer ja sam nastavila dalje. Sama.
Znala sam ga kasnije sretati na ulici. Nikad me nije pozdravio. Iz najboljih prijatelja koji su sve dijelili, postali smo stranci. Zadnje što sam čula o njemu jest da više nije imao djevojke, a od našeg prekida, prošlo je 10 godina.
Kandidat br. 2:
Ne predugačka tema. Ukratko, nesporazum, kratka afera i laž. Sjećam se ko i danas kako se tip loše ljubio. Sin poznatog hrvatskog bogataša. Nadasve zanimljiv jednoj šesnaestogodišnjakinji jer je djelovao nedostupno. Na svu sreću (ili žalost) i bio je nedostupan. Sljedeće čega se sjećam jest hrpa nabrijanih pijandura kako me jure kroz hodnike prepunog diskokluba među kojima je predvodnica bila samoživa treba koja i dandanas nije svjesna činjenice da vidljiv obris tamnog pudera na ženskom licu djeluje odbojno - njegova cura.
Nakon toga su prekinuli. A ni ja se nisam htjela javljati, svjesna činjenice da bi se u nekom trenutku to isto dogodilo meni.
Nedavno sam saznala da se ženi, i to fufarom koju je pregazilo pola kluba u koji sam izlazila početkom ovog stoljeća.
Po mom mišljenju, takvu vrstu muškaraca volim nazivati šopingholičarima (nisu žene jedine). Uvijek žele ono što je u izlogu, a stvari koje posjeduju zametnu u ormar nadajući se da će one tamo ostati. Ako ništa drugo, uvijek ih mogu baciti kad naiđe bolja i pomodnija krpica.
Kandidat br.3:
Nije da sam pobornik predrasuda ili klišeja, al slijedeći kandidat je živi primjer, jedan od predstavnika tipične kategorije futbalera kojima je jedini smisao života žensko spolovilo.
Iskreno, već isprva sam znala u što se upuštam - igru bez granica koja ima koban ishod. Zato se i nisam previše uzrujavala. Svoje tadašnje osjećaje prema njemu mogu opisati samo u nekoliko riječi - bio mi je napet. Ništa drugo. Ništa što nisam mogla već unaprijed očekivati.
Moja intuicija je s vremenom došla na svoje. Naime, povalio je moju najbolju prijateljicu jer mene nije mogao.Trajali smo 3 mjeseca. Sve daljnje riječi su suvišne.
Što se tiče takvih duša, one zauvijek ostaju same. U svakoj novoj generaciji traže novo uzbuđenje,novu napetost, novu neobaveznu avanturu. Oni se ne smiruju. Ne libe se pokazati što imaju u gaćama, al se ne libe ni pokazati da im je mozak tabula rasa. Oni nikad neće osjećati potrebu da konačnu ispišu te stranice svog "pijem-jebem" ispraznog života jer s obzirom na njihov mentalni sklop, što je život doli cuganje i dobra ševa?! Koliko god su ženama takvi tipovi napeti i mistični, oni će zauvijek ostati u prolazu. To je život koji su sami odabrali i koji im odgovara.
Kandidat br.4:
Evo ga. Fantastična četvorka. Neki ljudi kažu: Treća sreća! E pa moja je bila četvrta. Neki put sam se znala pitati koliko jedna dugogodišnja veza, vrijedna divljenja može utjecati na čovjekov karakter i njegova daljnja gledišta na život. Tako i nas dvoje. Više se nismo razvijali kao posebne osobe, posebne individue. Zajedno smo razvijali vlastiti život i uživali u činjenici kako mnogo toga imamo zajedničkog. Postali smo isti, voljeli iste stvari, mrzili iste ljude, smijali se istim šalama, odlazili na ista mjesta, stjecali iste prijatelje. Dovoljan nam je bio samo jedan tren da se vidimo i dan bi nam bio u potpunosti ispunjen. S vremenom, postali smo jedno.
To nas je uništilo. Rutina. Monotonija. Nazovite to kako god hoćete. Nestalo je strasti, uzbuđenja, one prvobitne reakcije kad bih ga vidjela dok sam se u njega zaljubljivala. Ali ni on nije bio ravnodušan. Osjećali smo se okovano u okviru vlastitih odluka i nemoćnosti da se vratimo na početak. Bijeg je bio potreban, ali nismo znali kako pobjeći. Postalo nam je teško izražavati svoje emocije jedno prema drugome, koje su iz dana u dan sve više slabjele. Neprestano smo jedno u drugome tražili one osobe u koje smo se zaljubili, kojima smo se divili, koje su nekoć razmišljale kao jedno. Jedino što je ostalo jest bila navika, a navika je postala naš život. Kako nastaviti živjeti dalje kad sve što ste imali i dijelili, se počne rušiti pod vašim nogama, a vi silom želite zaustaviti i spasiti to još donekle sigurno tlo na kojem ste gradili temelje budućeg života? Kako se osloboditi nadolazećeg predosjećaja, a i činjenice da ćete izgubiti nešto najvrednije što ste ikad imali, a gubitak je neizbježan?!
............................................
I sad sam tu. Sama. Umorna od vlastitog preispitivanja gdje sam pogriješila ja, a gdje oni. Ne mogu kriviti nikoga i ne mrzim nikoga zbog naših postupaka. Svi mi kujemo vlastitu sudbinu i podređujemo je svojim ciljevima, što ne čini čovjeka sebičnim bićem. Naprotiv. Izgubiti vlastitog sebe u očekivanju postajanja "2 u 1" je zapravo breme koje smo si sami zaradili i prije nego što smo se zaljubili. S vremenom, ono postaje sve veće i veće. Počinje se gubiti nada u vječnost, a dobiva se rok trajanja. Stoga, sjetite se kakvi ste bili prije svog tog blještavila lažnog i svima nam poznatog "forever and ever" koje vas zasljepljuje. Nije zabranjeno vjerovati u bajke, al pogledajte malo dublje i zapitajte se: Što se dogodilo nakon bajke? Jesu li zaista živjeli sretno do kraja života? Ako jesu, što su morali poduzeti da se to ostvari? Mislim da nikad neću prestati tražiti odgovore na ta pitanja.
- 10:47 -
