petak, 26.03.2010.
Numb
Maglovita utvara mi prilazi polako.
Svakim danom njena slika je sve blijeđa.
Titra poput starog filma strave
Dok plašljivo osjećam težinu mojih vjeđa.
Kao kamen oštar kad ga baciš u vodu
Preslabu da teret taj podnese.
I dok pada u prostor modre čistoće
Dovoljno je moćan da ocean potrese.
Samo obris lica blijedog ostaje jasan.
Kao sunčev slap na proljetnoj rosi.
Ni noć koja poprima obličje vraga
Iz mojih snova lik tvoj ne odnosi.
- 16:16 -
Put bez povratka
Zašto još uvijek slijediš puteve bez cilja
Kad cilj nestaje u isprekidanoj tami?
Zašto tražiš tišinu u beskraju dalekih milja
Kad su njene note zaspale u vječnoj galami?
Zašto kuneš oblake dok srdžba njihova traje?
zašto psuješ noć dok njena strava peče?
Zašto mrziš sunce dok zraku života daje?
Zašto kriješ tišinu dok utjeha njena teče?
Zašto kradeš slavujima njihova anđeoska krila
Kad u nebeske visine žele da polete?
Zašto moja balada je nekoć tvoja bila
Kad su njeni stihovi tek prašina sjete?
- 16:06 -
