Maglovita utvara mi prilazi polako.
Svakim danom njena slika je sve blijeđa.
Titra poput starog filma strave
Dok plašljivo osjećam težinu mojih vjeđa.
Kao kamen oštar kad ga baciš u vodu
Preslabu da teret taj podnese.
I dok pada u prostor modre čistoće
Dovoljno je moćan da ocean potrese.
Samo obris lica blijedog ostaje jasan.
Kao sunčev slap na proljetnoj rosi.
Ni noć koja poprima obličje vraga
Iz mojih snova lik tvoj ne odnosi.
Post je objavljen 26.03.2010. u 16:16 sati.