STRAH OD SMRTI

06.08.2010.

Bojite li se smrti? Da li vas plaši pomisao da vas jednoga dana neće biti?
Da znate dan svoje smrti, kako biste proživjeli ostale?
Nekoliko puta u životu bila sam na rubu. Ne da se ubijem, ali na rubu.
Tagore kaže.“Sve što se u tebi opire nestati, nije dostojno ni da postoji“. Vjerujem da je tako. Ne bojim se smrti. Mene, s one strane čekaju dragi ljudi. Čeka me Stvoritelj.
Nema u smrti ništa loše, ja sam sigurna u to. Moje se smrti boje drugi. Prvenstveno moja djeca. Ona su još prenemoćna da žive sama. Ali ja, ja sam sa sobom to raščistila. Kad vam umre netko koga ste voljeli, smrt vam postane bliska. Gubitak straha od smrti (koji je urođen svakom čovjeku) čini vas hrabrijim i slobodnijim.
Najbolji krotitelji divljih životinja su ljudi koji se ne boje smrti. Postoje budistički svećenici koji žive s tigrovima. Nikad nijednog tigar nije napao. To su ljudi koji žive u miru, bez straha od smrti. Životinja to osjeća. Osjeća tu slobodu i predanost. I poštuje to. Čudesno je kako nas ponekad bolje razumiju životinje, nego ljudi.
U mojem su stanu trenutno četiri psa. Nekada sam imala i kunića. Zvučati će čudno, ali ja sam po ponašanju svojeg kunića, znala točno vrijeme smrti moga muža. Zečić je podivljao u gajbi. Trajalo je nekoliko minuta i ja sam osjećala katastrofu. Ali on je osjetio prije mene.
Moj pas točno zna kako se osjećam. Ona mi je ogledalo mojih osjećaja. Zna kad sam ljuta, nesretna, uplašena. I uvijek je i bezuvjetno uz onoga kome je u tom trenutku najteže. Tu je. Stavi ti glavu u krilo. Kao da govori:“Ja sam tu.“ I ništa više. I ništa manje od toga.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.