NAKON ODMORA

21.08.2007.

Evo mene k vama. Opet, nakon odmora. Odmorili smo se, proveli se, kupali, sunčali.... i tako to. Kako to već obično i bude na godišnjem. Bilo je sjajno.
Maslenica se gradi, sagrađeno je dosta kuća. Dobili smo i trgić-obalu Dr F. Tuđmana. Bilo je i dosta ružnog vremena, kiše, bure. Bure tamo nikad ne manjka. Rashladi more, ali i pročisti zrak. Toga Zagrebu nedostaje. Tako je puhala, da mi je srušila vrata na garaži!!! Ne možete si to ni zamisliti.
Otkrila sam tamo odličnog stomatloga. Po Murphyevom zakonu, morala se desiti i poneka nevolja. Ispala mi je jedna plomba, više nadogradnja, pa sam morala do zubara. Sva sreća, odličan je.
Sagradili su školu, mjesni ured, poštu... Čeka se još ordinacija opće medicine i tko zna što još.
U Zagrebu me dočekalo ugodno iznenađenje. Nakon opetovane zamolbe ministrici Kosor, dobila sam pozitivan odgovor za mirovinu!!!
Konačno smo dobili status obitelji smrtno stradalog branitelja. Načekali smo se, ali sada će valjda biti lakše. Po nekim novim standardima, danas većinu suicida nakon rata, ne priznaju kao posljedicu PTSP-a. Ja sam imala sreće ???!!!
Od 6 slučajeva, samo su meni priznali. Nevjerojatno. Ipak, sretna sam. Dobiti ću mirovinu od koje ću nadam se moći preživjeti. Bez pomoći roditelja i kojekakvih poslova, sa strane. Nadam se.
Prije dva tjedna ubio se prijatelj moje sestre. Mladi arhitekta, oženjen, otac trogodišnje djevojčice. Kažu, da su bili sretni. Pripremali se na drugo dijete, sve je bilo u redu. No, otišao je u ured, dugo se nije javio, i supruga je zvala policiju. Našli su ga obješenog u uredu. Što da vam kažem? Strašno je to. Kad malo bolje pogledate, tko od nas uopće zna, kako je onom drugom? Sa strane sve to izgleda odlično. Poznavala sam ih. Čistila sam kod njih. Bili su zaposleni, imali svoj stan, odlična primanja, zdravu djevojčicu... Na znam ni sama što se to događa oko nas.
Priznajem da je život sve teži, ipak...
Eto, čeka nas teška jesen. Sa mnogo skupoće, neizvjesnosti...
Od 01. listopada sam na burzi... Pomalo tražim novi posao. No nije me strah.
Vjerujem, biti će dobro.
Budite mi pozdravljeni. Imam dosta posla sređujući papire u ordinaciji. Ipak, mislim na vas.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.