OSVRT NA NORIJADU

25.05.2007.

U našim je medijima objavljen dokumentarni osvrt na jučerašnju Norijadu. Neću vam pisati o tome. Pisati ću vam o idejama koje prate maturante. O brizi oko upisa na fakultet. O brizi oko zapošljavanja. O brizi koja se cijelo vrijeme miješa sa osjećajem postignuća i uspjeha. Učinili su to. Uspjeli su. Pred njima je put, koji nosi nešto odogovornije korake. Pred njima su nove brige. Ali, oni su i slobodniji. Kako bi rekli naši stari „Sad su svoji ljudi“. Većina od njih ima „kruh u rukama.“ I čini im se da mogu sve. Naravno. I mogu. Još mogu sve. Još sve stignu. Treba ih ostaviti u tom uvjerenju. Treba im pomoći u odluci. Mene, kao roditelja, za dvije godine, čeka prva veća odluka u životu moga sina. U koju školu? Koju gimnaziju odabrati? Na žalost, djeca samohranih roditelja, o fakultetu mogu samo sanjati. Ili raditi i tako si plaćati nastavak školovanja. Danas je dobro završiti fakultet. Zašto? Zato što se od plaća, koje ima SSS ne da živjeti, vjerujte. Pitam se, već sada, da li ću moći svojoj djeci omogućiti visoku školu. Voljela bih. Obrazovanje je moć. Daje nam mogućnost izbora. Olakšava egzistenciju. Ja sam to prekasno shvatila. Moja djeca još stignu. Znam da ću se boriti. Da ću učiniti sve da uspiju. Da se dignu barem stepenicu više od mene. Ali da pritom ne zaborave biti ljudi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.