SUICID
17.05.2007.Znate li nešto o samoubojstvu? Okruženi smo pričama o njemu. Ali, koliko o tome činu, uistinu znamo? Osim one predrasude:“ Oni koji o samoubojstvu pričaju, to ne učine!“ To nije istina. Ima ljudi koji su o tome pričali i to su i učinili. Stoga, ne sudite. Ako vam netko „najavi“ tu mogućnost, budite vrlo oprezni. Većina ljudi, pod stresom, ili u depresiji, koristiti će suicid, kao sredstvo za postizanje cilja. Ili ucjenu. Ali NE SVI! Postoje ljudi koji drže do svoje riječi. I kad-tad će to učiniti. Vama je to čudno? I meni je. Ali to je tako. Jedan naš bloger, posalo mi je nakon Svih svetih, mail sa tekstovima o suicidu. Ja ću vam ih podastirati na malo, jer je toga dosta. U tim tekstovima nema ničega o ovome što ja proživljavam. Nema spominjanja „žrtava suicida“. Posljedica. Možda bi se i o tome trebalo malo progovoriti. Nitko nije otok. Nitko nije sam. Iza svakoga od nas ostaje Netko. Netko tko će žaliti, tko će ostati povrijeđen, tko će nositi teret koji je preostao, od onoga koji je otišao. Možda ljudi koji žele napustiti ovaj svijet misle, da će time olakšati onima koji ostaju. Ali, to tako ne ide. Nema tu nikakvog olakšanja. Dapače, sve je teže i množi se. Osim toga, nakon takvog čina, ostaju rane koje nikad ne zacijele. NIKAD. Samo se naučimo s njima nositi. I ne gledati prečesto u tom smjeru. Ali, one su tu. One su uvijek dovoljan razlog za suze, tugu, depresiju. I ništa ih ne umanji.
komentiraj (5) * ispiši * #
