EKOLOGIJA
16.05.2007.Svakoga dana suočeni smo s posljedicama zagađenja, ove naše jedine Zemlje. I svakoga dana, nas na neki način, na to podsjete. Mediji, atmosferske (ne)prilike, ljudi, naša opažanja prirode, koja se mijenja. Koju sustavno uništavamo. Zagađen je zrak, more, okoliš. Sve što se moglo uništiti, uništeno je. Što će pojedinac na to reći? „Ja tu ne mogu ništa.“ I to je pogrešno. Naravno da može, svi možemo. Možemo se, i moramo mijenjati. Navike, se teško mijenjaju, ali je nužno. Za opstanak ljudske vrste.
Roditelji uvijek brinu da djeca imaju što jesti, da završe školu, da budu zdrava... Rijetko se čuje briga, da li će naša djeca, ili unuci, imati pitke vode za 50 godina, ili možda manje. A neće. Već sad znamo da pitke vode, vrlo brzo, prebrzo, neće više biti na bacanje.
Čovjek, kao jedino razumno biće na planeti, učinio je najnemogućiju, od svih stvari. Otpilio je na pola granu na kojoj sijedi. Malo je koraka koji će dovesti do potpunog kraha. Nemojte nikada zaboraviti da: „ZEMLJU NISMO NASLIJEDILI OD RODITELJA. POSUDILI SMO JE OD SVOJE DJECE!“
komentiraj (3) * ispiši * #
