Danas je četvrti rođendan mojem dragom nećaku, Karlu.
Sjećam se dana, kada mi je seka javila da je trudna. Radila sam u Domu i bio je utorak. Imale smo puno posla. Stol je bio pretrpan receptima, uputnicama, nalazima, kartonima. Moja dr Štok i ja utapale smo se u papirima. Ona liječi cijelu moju obitelj. I moju djecu, roditelje, seku, prijatelje... I danas, kad ja više ne radim s njom. I tako, radimo mi, kad nazove moja Tamara i kaže da je trudna. A ja, luda i presretna prolijem punu šalicu kave po stolu. Po receptima, papirima itd. Sva sreća, dr je genijalna, pa se nije naljutila. Nazvale smo HZZoO i pitale da li će nam priznati te recepte. Naravno da hoće, nema problema, samo ih obrišite. Odlazim ja, kao na krilima, na toalet. Sagnem se i iz mojeg đepa na uniformi poispadaše sve olovke u školjku. Ali, ne marim ja, nisam se čak ni naljutila. Koga briga, bit ću teta...
Čekanje se činilo predugo. Bila je nedjelja. Tog 27. travnja 2003. Bila sam na tečaju joge. Izlazim van i zatičem sms na mobitelu. „Zovem se Karlo. Mama me rodila......“ O, pa ja sam dobila nećaka. Bogu hvala. Odjurim do auta, gdje me čeka obitelj. Bila sam toliko uzbuđena da su mislili da se nešto ružno dogodilo. Nazdravljamo Karlu sa željom „Dragi Karlo, neka ti svijet donese toliko radosti, koliko si ti njemu svojim dolaskom.“
Sretan ti rođendan, Karlo. Sad si i brat. Budi dobar i sretan, a mi ćemo se moliti za tebe.

Moja je seka 06. travnja rodila drugog sina. Nadjenuše mu ime Petar. Ime velikog sveca. Prvoga Pape. Ime vlasnika mnogih „ključeva“. Grčki „stijena“. Moj prvi nećak Karlo, koji će imati 4 godine 27. travnja, pričao mi je ovako: „Ja sam već velik. I biti ću tata. Sada ću prvo biti brat. Pa onda tata.“ Eto, tako je on shvatio svoju ulogu u ovom svijetu. Petru želim da bude uvijek veliki i jak kao stijena. A duhom da bude dostojan velikog imena što ga nosi.

Sada se od mene, kao slavljenice, očekuje neki rezime. Da podvučem crtu. Što je sa mnom, nakon protekle godine. Što je sa blogom? Blog se isprofilirao. Malo sam posustala. Ali zato što nemam vremena. Ne zato što nemam volje. Čini mi se da ću vremena imati sve manje. No, što mi je blog donio? A, kao i sve ostalo u životu:“Malo sunca, malo sna, i malo smijeha....“ Počela sam ga pisati iz potrebe da izbacim iz sebe sve što me ispunjavalo. I dobro i loše. Ni na kraj pameti mi nije bilo sve što će se poslije događati. Ali tako je to sa svime u životu. Kada sam mijenjala posao, ista stvar. To su neki novi svjetovi. Kada se otvore vrata, nikada ne znamo što je iza njih. Da li mi je žao ili drago? Nije mi žao. Ja rijetko žalim. I nikada se ne kajem. Kao i u svemu, i u ovome sam se trudila raditi po savjesti. Nikoga ne povrijediti. Ne isprovocirati. Znam da se u svakom tekstu netko pronađe. Ali, ja pišem o ljudima. Logično je, da će se ljudi u tome pronaći. Ima među vama ljudi koji dijele sve moje misli. I to je jednostavno neminovno. Netko će se u svemu pronaći. Ovo je svijet koji donosi... nove ideje, nova iskustva, nove ljude. To je medij u kojem sudjeluju živi ljudi. U kojem ima svega. I dobrog i lošeg. I ja sam doživjela i jedno i drugo. Zbog jednog sam maila zatvorila prvi blog. Zbog jednog sam se čovjeka odmakla. Ali davno je to bilo. Na samim počecima. Tko to više i pamti?
U svakom slučaju, tu ste, i ja sam tu. Neka nas. Nek' je nama nas.
HVALA VAM ŠTO STE TU.
BUDITE DOBRO, VOLITE, DRUŽITE SE, PIŠITE I NAJVAŽNIJE OD SVEGA.... Ž I V I T E !

Kada mi je umro muž, u posjet mi je došao originalni tibetanski svećenik. Pavi pravcati, u haljini, ćelav. Doveo ga je moj vjenčani kum, koji je u Indiji studirao i završio studij Ayurvedske medicine. Tamo su se sprijateljili. Divno iskustvo. Pomolio se za nas. Moj kum ga je upitao da li ima neki savjet za nas. Pa mi je rekao:“Kad god vam je teško, pomislite na puno ljudi, kojima je isto tako teško, i pošaljite im dobre misli. Vratiti će vam se.“ Razgovarali smo na engleskom. Fascinirao me moj sin, koji je sa njim pričao na engleskom 2 puna sata. Bez prevođenja.

Pratim tu seriju. Ona je jedna od rijetkih koju gledam na TV. Inače, televizor mi služi samo kao monitor za video. Sve što vrijedi pogledati snimljeno je.
Jučer je bila vrlo zanimljiva epizoda. Ono što me najviše dojmilo, bila je izjava jedne od kućanica. Situacija je bila otprilike ovakva: Prevarena žena, u želji da se razgovara sa mužem, uletjela je u njegovu trgovinu i počela pucati iz pištolja. Bilo je i žrtava, ranjenih... Nakon što je izdahnula jedan od taokinja, jedna od glavnih kućanica je upitala: „Ti patiš? Pa svi mi patimo. Svatko od nas ovdje nosi svoju bol. Ali se zbog nje ne iživljavamo na nepoznatim ljudima.“ Vrlo hrabro, pomalo histerično, ali i iskreno, pokušala je prenijeti poruku. Što se tiče, prevarene žene, nije uspjela. Pitam se, koliko je ljudi, gledajući to jučer, pomislilo isto što i ja. Da, možda patim, ali nisam sama.

Vjerujem, u stare priče o istini.
Ništa se strašno ne desi,
Kad nebo zemlji oprosti.

Vjerujem, da Ljubav nikad ne umire,
Netko će sve naše ratove
Pretvorit u vječne svatove.

Poštuj dijete
Poštuj dijete!
Poštuj njegovu bezazlenost!
Nemoj ga smesti svojim riječima i postupcima.
Nikakvom grubošću.
Nemoj ga zaplašiti u njegovoj krhkosti i uzdrhtalosti.
Nemoj izigrati njegovo povjerenje.
Budi obziran prema njegovoj duši,
prema nježnosti od koje je otkano njegovo biće.
Poštuj dijete!
Nemoj ga opterećivati onime što ne može ponijeti.
Ne traži od njega da živi umjesto tebe.
Dopusti mu da proživi svoje djetinjstvo.
Dopusti mu njegove igre.
Podupri njegove snove.
Barem katkada i ti budi dijete s njim.
Poštedi ga, koliko je ti je moguće,
svoga umora i svoje obeshrabrenosti.
Očuvaj ga od svoje ravnodušnosti.
Očuvaj nadu i vedrinu u njemu.
Ne dopusti da išta polomi krila njegovih ushita i zanosa.
Skrbi o tome da krila njegove duše jačaju
za sve zahtjevniji, za sve teži let.
Poštuj dijete!
Pouči ga odgovornosti za ono što je do njega.
Pomogni mu da osjeti da nije izdvojen
iz svijeta u kojemu živi.
Obzirno ga uvodi u svijet dužnosti.
Pruži mu priliku da osjeti da se uvijek i u svemu
može osloniti na tebe, pouzdati u tebe.
Pruži mu priliku da iskusi da i ono tebi može biti oslonac.
Poštuj dijete!
Omogući mu da uvijek može disati
sreću i zahvalnost.
Daruj mu nezaboravno djetinjstvo.
Unatoč oskudici, unatoč obilju,
smireno se izbori za njega.
Pomogni mu da iskusi da je od Boga i od tebe ljubljeno i željeno dijete.
Da živjeti znači ići Božjim putem,
putem srčanosti i srdačnosti.

Poštuj dijete!
Podaj mu u baštinu sve ono najbolje od sebe,
ali mu pritom nemoj zatajiti ni svoju slabost.
Pomogni mu da shvati
da i ono ima pravo na nesavršenost
i da odrastanje nikada ne dovršava.
Pouči ga da poštuje život.
Uputi ga da samo odabere svoj put.
I ohrabri ga nikada ne odustane od dobra
na koje se odlučilo.
Poštuj dijete!
Poštuj njegovu osobnost, njegovu osobitost.
Ne traži od njega da ikome bude nalik
osim svojoj duši.
Neka tvoja ljubav uvijek bude zauzeta za njega,
ma što bilo, neka uvijek bdije nad njim.
I nikada ne zaboravi: ono, kao i ti,
ima pravo na svoj život, na sebe.
Ali nastoj da to ne naudi vašoj blikosti i srodnosti.

DRAGI MOJI,
ZA SVOJ ROĐENDAN
OSTAVLJAM VAM ŽELJU:
ŽELIM VAM DA SLIJEDITE SVOJE SRCE!
UVIJEK!
VAS I SVE LJUDE VOLI
VAŠA ARIES

Čini se da na tržnicama nema ljudi.
Potrošene su zalihe jaja.
Ttrgovine su praznije, a i novčanici.
Kad slijedeći mjesec "sjednu" računi na kartice... pa kad to bude trebalo platiti... bit' će veselja.
Svi su se fino napapali. Sad je vrijeme za Gastale. Jaja, šunka, mladi luk. Uh urnebesa u želucu.
A nije to smisao Uskrsa. Nadam se da će ljudi jednog dana proslaviti Uskrs u srcima, a ne na stolu.

Dio teksta uzet je iz tekstova: A. G. Matoša, I. Andrića, M. Gorkog, S. Glavaševića, A. Svirač, Sv. Augustina, B. Pascala, D. Bonhoeffera i M. Kazantzakisa.
Za učenike od 6. do 8. razreda
LICA: Isus, Gospa, Marija Magdalena, Ivan Apostol, 2 Pilatova vojnika, 2 anđela, 4 djece.
(Dva Pilatova vojnika vode Isusa. Tuku ga, smiju mu se, guraju ga. Isus iznemoglo posrče. Gospa i Marija Magdalena pokušavaju urazumiti vojnike da mu se smiluju.
Djeca sjede u blizini promatrajući što se događa.)
Prvi vojnik (grubo): Hajde brže, ti što se nazivaš Božjim Sinom!
Drugi vojnik (podrugljivo): No, onda, ti si Kralj? Govori!
Isus (iznemoglo): Da, ja sam kralj. Kralj Istine. Svi koji ljube Istinu, moji su sljedbenici. (Vojnici se smiju i rugaju.)
Prvi vojnik: Ti si zaveo naš narod i odveo ga u propast.
Drugi vojnik: Što je? Što sada šutiš?
(Isus šuti, vojnici ga tuku.)
Gospa: Oh, moje dijete! Pustite ga! Smilujte se!
Marija Magdalena (klanja se pred Isusom i plače): Spasio si me. Sve bih dala da sada ja mogu spasiti tebe.
Isus: Ne, Marijo Magdaleno, tvoja te vjera spasila. Ne plačite, kćeri jeruzalemske! Ne plačite nada mnom, već nad sobom, jer sada dolazi teško vrijeme.
Vojnici: Brže, brže! Odgovaraj samo kad te pitamo!
(Dolaze do križa. Djeca, koja su polako išla za Isusom, sada kleknu ispred križa. Pojavljuje se Ivan Apostol.)
Isus (s vrlo malo snage): Ivane, Ivane, evo ti Majke! (Obraća se Gospi.) Majko, evo ti Sina! Neka se ne uznemiruju vaša srca. U Boga se pouzdajte i u mene se pouzdajte. Ondje gdje živi moj Otac ima mnogo mjesta; idem pripraviti mjesto za vaš dolazak.
(Vojnici odlaze s pozornice, a također djeca, Ivan Apostol, Gospa i Marija Magdalena. Isus nestaje, a ostaje samo križ. Marija Magdalena vraća se na pozornicu. Zaprepaštena je.)
Marija Magdalena: Ah, gdje si? Gospodine, gdje si? (Hoda uznemirena oko križa.)
(Dolaze Gospa, Ivan Apostol, djeca i dva anđela.)
Prvi anđeo: Zašto plačeš, ženo?
Marija Magdalena: Zato što su mi uzeli Gospodina!
Drugi anđeo: Marijo Magdaleno, On je uskrsnuo. (Anđeli ostaju iza križa.)
Marija Magdalena (zaprepaštena, ali sretna): Uskrsnuo je! Isus je uskrsnuo! Spasenje!
(Klekne pokraj Gospe pod Križ ljubeći ga.)
Isusov glas: Ne plačite, imajte povjerenja u život i nadu u budućnost. Imajte povjerenja u mene, jer ja sam Put, Istina i Život.
Gospa: Sine, pogledaj, ova su djeca već izabrana da budu vjernici, da slijede tvoju dobrotu.
Prvo dijete: Da, slijedit ćemo Dobrotu. Netko mora biti dobar u ovom svijetu punom zla. Treba žaliti ljude kao što si ih i ti, Isuse, žalio.
Drugo dijete: Istina je. Uvijek je dobro sažaliti se nad čovjekom dokje vremena.
Marija Magdalena (obraća se djeci): Znate, djeco, sreća se nastanila u meni čim sam shvatila da je Krist moja najveća ljubav. Spoznala sam sebe.
Treće dijete: Hoćemo li i mi spoznati sami sebe po Isusu Kristu?
Gospa: Da, prije svega molitvom. Učite moliti! U molitvi ćete neizmjerno mnogo naučiti. Molitva su putovi spoznaje koji se otvaraju samo poniznima. Učite moliti - moleći!
(Djeca sklapaju ruke u molitvi i tiho mole „Očenaš". Marija Magdalena im se pridružuje.)
Četvrto dijete: Katkad je tako teško ostati dosljedan Dobroti. Kako biti dobar prema nekome tko nam čini zlo? Kako? Zašto?
Isusov glas: Potrebno je svakoga dana previjati dušu, stavljati na nju lijek, sve dok ne ozdravi.
Prvo dijete: Kako ću znati, Isuse, da me ti nećeš napustiti?
Gospa: Mili, On je na domaku tvoga srca i zato se ne boj!
Marija Magdalena: U ovom bogatom selu Isus je siromašan, gladan, bez utočišta. On prosi, kuca na vrata, a srca, a ljudi ga tjeraju, šalju ga od jednih vrata do drugih, od jednoga srca do drugoga...
Drugo dijete: .. .i onda, polako, ljudi osjećaju toplinu za koju nisu niti znali da postoji.
Treće dijete: Da Isus nije živio, naš bi život bio besmislen unatoč svim drugim ljudima koje poznajemo, poštujemo i ljubimo.
Ivan Apostol: U noći, u magli, u kaosu zapalio je vječnu svijeću ljudskoj nesreći. Uskrsnuo je kao primjer da svi mi u njegovu Duhu uskrsnuti možemo.
Četvrto dijete: Oh, Isuse, ojačaj u meni želju da budem tvoja (tvoj) i usmjeri k sebi lutanja moja. I padove moje dobrotom sudi. Budi volja tvoja!
Isusov glas: Majko, čuvaj ovu djecu, vodi ih putem mojim, jer djeca će biti jedino dobro koje će ostati čovječanstvu. Sve ostalo bit će uništeno u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga.
Marija Magdalena: Pogledajte u mene! Ja sam odraz sreće koju mije Isus pružio. Vjerujte, koliko više ljudi usrećite, to će vaša sreća biti veća. Jer sreća je odsjaj sreće koju pružamo drugima.
Djeca (zajedno): Gospodine, nado moja! Bože moj! Usliši me da se ne umorim tražeći te, već da u svako doba neutaživo tražim tvoj lik, jer ti želiš da te nađem. Pred tobom je moja jakost, pred tobom je moja slabost. Jakost mi očuvaj, slabosti pomozi!
Gospa: Dođite, ići ćemo u svjetlu Gospodnjih putova. Ja sam s vama i Isus je s vama. Njegovo će svjetlo odagnati tamu. Velika je milost koju nanije Gospodin iskazao u molim.
(Gospa, Marija Magdalena, djeca i Ivan Apostol odlaze s pozornice.)
Isusov glas: Onomu koji vjeruje, sve je moguće. I ja vjerujem u vas, stoga se uzdajte u mene. Nema beznadnih situacija; uvijek možete nekamo poći i uvijek ćete naći svjetlost. Uskrsnuo sam... A vama ostavljam u zraku miris radosti i obećanja... Miris ponovnoga Uskrsa.
Sanja Seferović-Bosak

Moja djeca provode svoje praznike bolesna. A šteta. Baš mi je krivo. Ne mogu iz kuće. Još nisam sigurna imaju li streptokok ili koju drugu bakteriju, ali oboje su prehlađeni poprilično. Sad sam se, po tko zna koji puta, uvjerila da je ovo "ferje" u pravo vrijeme. Oni su jednostavno popustili. Umorili se. E, sad će se odmoriti, ali i malo uživati. Jer se ne osjećaju dobro. Ali, ozdraviti će. Znam ja.

MIR, DOBRO I BLAGOSLOV!
SRETAN USKRS SVIMA ŽELI
VAŠA ARIES.

IMA LI VEĆEG DOKAZA LJUBAVI, NEGO UMRIJETI ZA ONE KOJE VOLIMO?
NEMA.

VELIKI KRIŽNI PUT.

Simbol Ljubavi, snage, muke, simbol života.
Križ kao spas, utjeha, radost.
Križ kao horizontala: naš odnos sa ljudima.
Križ kao vertikala: naš odnos sa Bogom.

U današnjem svijetu u kojem vlada otuđenost, usamljenost, sebičnost i pohlepa teško je naći sreću. Ljudi u potrazi za njome prođu teške puteve, zarade puno novaca, a ipak ostanu prazni i sami.
Već sam pisala o sreći. Sreća je osobno iskustvo. Nakon puno vremena spoznala sam pravu sreću.
Sreća ne leži u materijalnom, u kupovini stvari koje nakon nekog vremena i onako prestanemo trebati. Sreća ne leži niti u lijepim odijelima, izlascima, nakitu.....

Sreća je tako blizu nama, a mi je po nekad ne prepoznajemo.
Sreća je u osobi koju volimo. U nekome sa kim dijelimo život. Sve ono lijepo ali i ružno.
No za pravu sreću, istinsku sreću potrebno je više. Što bi netko mogao poželjeti više od osobe koju volimo i koja voli nas?
Život u dvoje je divan kad se ljudi razumiju i slažu, no s vremenom osjetite prazninu koju ne mogu nadoknaditi ni društvo, ni kupovina, ni izlazak.
Osjetite da vam nedostaje nešto što bi još više učvrstilo vašu vezu, nešto vrijedno, drugačije novo.
Što je to?
Najljepši dar koji možete dobiti jesu djeca. Istina je da ona traže vašu pažnju i na njih trošite puno vremena, svog slobodnog vremena. No s druge strane, odbacimo li sebičnost u sebi otvorit će nam se ogromna prostranstva slobode koju nam upravo djeca donose.
Uz njih ponovo i mi možemo postati djeca, igrati se, otkrivati svijet, veseliti se suncu, cvijeću šumi, moru.....
Djeca nas oslobađaju straha, ona nam daju snagu i hrabrost koju inače sami nikada ne bismo imali. Ona nas pokreću naprijed i uz njih smo mlađi i novi.
Ne bojte se otkriti novi život. Ne bojte se postati roditelji. Sreća u dvoje može postati još veća, umnožiti se dolaskom novog člana.
Jer za pravu sreću potrebno je troje.

Robert Fulghum

Vjerujem da je mašta jača od znanja.
Da je mit moćniji od povijesti.
Da su snovi snažniji od činjenica.
Da nada uvijek pobjeđuje iskustvo.
Da je smijeh jedini lijek za tugu.
I vjerujem da je Ljubav jača od smrti.