SVE ŠTO TREBAM ZNATI NAUČIO SAM U VRTIĆU

30.03.2007.

Robert Fulghum

Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješćaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u toalet.
Topli keksi i hladno mlijeko su zrdavi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se da ruke i ne udaljavaj od svojeg prijatelja.
Ne zaboravi da ČUDA POSTOJE!

Sve što trebate znati, sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i Ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, i dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primjenite na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo – i vidjeti ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto. Pomislite, koliko bi bolji bio svijet kad bismo svi – oko tri popodne pojeli malo keska i napili se mlijeka i zatim prilegli da malo odspavamo. Ili kad bi se sve države pridržavale pravila da svaku stvar vrate onamo gdje su je našle i da počiste nered za sobom. Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad izađemo u svijet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati od svog prijatelja.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.