U ZNAK SJEĆANJA
18.09.2006.U znak sjećanja na mojeg pokojnog supruga,
slijedećih dana postovi posvećeni njemu.
OVO JE TEKST JEĐUD ZDRAVKA
Ne znam da li ga je on napisao, ali njemu se jako svidjeo.
Zaslužio je objavu, pa ma tko bio autor.
Ti si putnik na svome putu,
A ja sada postajem dio Tvoga puta.
Jer Ti prepoznao si moju nevinost
I u svojoj duši mi pripravio dom.
Kao nezbrinutog i izgubljenog,
Ti si me prigrlio i podijelio svoj put sa mnom.
Nisam Te zvao niti molio,
Već ruke svoje raširio sam.
Providnosti naše prepoznaše sjaj u očima
I čistoću u treptajima duše.
I evo, ja se Tebi dajem koliko god me uzeti možeš
Koliko Ti je Ljubav jaka.
Ali znaj, niti jedan, pa ni ovaj, put nije lak,
A JA ću u početku biti samo Riječ.
Tako stvaran koliko me želiš
I toliko nestvaran koliko me se bojiš.
I tek kad otkriješ da sam i Misao,
Znat ćeš koliko se molim za Tvoju hrabrost.
Ne zatvaraj oči pred ružnim slikama,
Niti se olako bacaj u zagrljaj trenutnog ushita.
Na kraju, kada mi povjeruješ,
I kada vjeru u sebi za druge otkriješ
Znati ćeš da je to oduvijek u Tebi bilo,
A kroz san i želju do Tebe tek je provirivalo.
Ti putnik si na svome putu
A Ja sam sada na tom putu dio Tebe...
komentiraj (27) * ispiši * #
