Mrežni marketing za profesionalce

četvrtak, 21.01.2016.

Vijesti s terena - kakve veze imaju majstor, mail i harmonika?

Zovem danas servis za harmonike. Jer mi je harmonika strast i sviram je od trećeg razreda osnovne škole. S obzirom da mi je stara već 40 godina, a predivna je, očuvana, poklon mog uje, dakle instrument s dušom, kvalitetna, divan topli zvuk, poželih ja nju napokon malo i obnoviti, malo osvježiti, malo u nju investirati.

Nakon što mi je google izbacio vrlo malo rezultata na tu temu, a varijacije me ne zanimaju jer ipak se radi o mojoj obiteljskoj harmonici, ipak se odlučim obratiti jedinoj stranici koja mi je izgledala ozbiljno i profesionalno iako sam svjesna da je i to svojevrsna zamka o kojoj ću pisati u kasnijim postovima.

Pogledah stranicu, sve zgodno, ali nema ništa konkretno, no nađoh mail i dva broja mobitela. Poslah mail jer bilo je već oko ponoći pa da ne zaboravim sutra na to ("Danas završi sav svoj posao.").

Krenem spavati i na mobitel mi stiže obavijest da se mail vratio, pogledam razlog - inbox im je pun!

Odmah su mi se upalile tri crvene lampice:
1. netko šlampavo radi i ne odgovara na mailove;
2. netko ima mail, ali je informatički nepismen;
3. čovjek očito nije prošao kvalitetnu poslovnu edukaciju kako komunicirati s potencijalnim klijentima, a očito nema ni prirodni dar i volju za time;
4. čovjek se možda razbolio i to je samo privremeno;
5. stranica je neaktivna i čovjek možda uopće više ne radi (no, zašto ju onda ne ukine?!).

No, upalile su mi se i zelene lampice:
1. ima puno posla i ne stigne do maila (iako je to smiješno, za odgovor na mail ti više ne treba kanta od računala);
2. ne voli komunikaciju mailom (što si ga onda stavio uopće?!);
3. ne kuži vrijeme u kojem živi i misli da mu mail nije potreban što mi je jako zanimljivo.

Očito, crvenih lampica bilo je više nego zelenih (iako i za ove zelene sve nisam sigurna jesu li baš uvijek pozitivne) i ja odustanem od tog majstora i potražim drugoga. I dobijem kontakt od drugog, ali zabunom nazovem ove s prve stranice i tek kad sam započela razgovor shvatim da to nije čovjek kojeg trebam i da sam zapravo nazvala one koje nisam htjela nazvati.

I kad sam već tu, zanimalo me da čujem zašto im mail ne radi. Čovjek počne, vrlo iznerviran, kako ga nerviraju upiti mailom, kako ljudi pitaju gluposti, kako su dosadni, kako je lakše telefonom, kako on na mail odgovori ljudima da ne može sve to natipkati i da radije nazovu, ali oni i dalje šalju mail (poznato? belj headbang sretan rofl ) i nabraja tako, a ja slušam i na kraju kaže ključnu stvar: "Nikada niti jedan posao nisam dobio (sklopio) mailom!"

Čovječe, odakle s ovime početi?! Taj je u svom filmu, misli da svaki mail mora završiti prodajom (sklopljenim poslom), kad ne popravlja harmonike, nego odgovara na mailove, misli da mu je to gubitak vremena (čitaj: novca) i uopće nije otvoren išta čuti. I onda neka mi netko kaže kako samo ovi u direktnoj prodaji "samo žele nešto uvaliti, samo prodati", a vidi ti majstora! Ne želi ti dati ni savjet mailom, a i na telefonu je bio nervozan i kao da mu se žuri i kao da samo želi dogovoriti da doneseš tu harmoniku i da ti ju popravi i naplati. Takav dojam sam imala cijelo vrijeme! Toliko je glumio zaposlenog da se servis moje harmonike koja još svira, nije se raspala, njezina "bolest" mi se pred ovakvim "velezauzetim majstorom-doktorom" činila kao totalni gubitak vremena! Osjećala sam se kao kad doneseš klinca koji kašlja doktoru koji raščupane kose urla na tebe: "Šta mu je?!" Ti uplašeno govoriš: "Kašlja već tri tjedna i nikako da prestane pa sam mislila...", a on na to zaurla na tebe: "I zato si došla?! Šta mi kradeš vrijeme?! Ovdje ljudi umiru, ostaju bez ruku, nogu, bubrega, a ti si došla radi malo kašlja?! Daj mu skuhaj juhicu i čajeka i neka samo preleži to i pije puno limuna i neka se toplo oblači!"

zujo zujo zujo zujo zujo zujo zujo zujo zujo zujo zujo zujo

Odjednom se moj razgovor o potrebi servisa harmonike pretvorio u potrebu da mu održim prodajni trening, ma ne prodajni, zapravo samo komunikacijski, ljudski, ovostoljetni, iako ga potpuno razumijem i jasno mi je sve što govori.

I sad, iako mu nisam ni pokušala držati predavanje o svemu o čemu bi mu trebalo nešto reći jer samim mojim upitom i nekoliko mojih usputnih komentara i rečenica trebao je shvatiti i naučiti, ipak sam osjetila da je osjetio i malo shvatio, ali je uzrujano rekao:

"Recite, što ste zvali i što trebate (misleći na servis harmmonike)?"

Još uvijek u šoku od svega što mi je rekao, ne znajući bih li se smijala, plakala nad njim ili se izderala dobro debelo i očitala mu bukvicu, samo sam mu lijepo rekla:

"Ma, ništa, zaboravite, ne želim Vam više trošiti Vaše dragocjeno vrijeme." I ušutjela sam.

Šutio je i on. Valjda mu je trebalo da prodinsta sve to u sebi. A onda ponovno, malo pristojnije upitao:

"Recite, kako Vam mogu pomoći?"

Zaista umorna od razgovora i razočarana, samo sam ponovila isto to i rekla kako mi je jako žao, ali da se ne osjećam dobro i da ću potražiti drugog majstora budući da je on tako zaposlen, a ja ne volim ljude zadržavati i zavlačiti i oduzimati im vrijeme bezveze. A zapravo sam već i došla do drugog majstora jer sam ovdje izgubila povjerenje da uopće ima živih, a sada me on definitivno uvjerio da sam dobro osjetila. yes

Nije mi proradio ego. Nisam to napravila zato što sam željela osvetu, već zato što je ovo ponekad jedini način da se čovjek nauči ponašati u poslu. Jer svi oni mailovi i ona naizgled bezvezna pitanja koja dobivamo od naizgled glupih ljudi, zapravo su poklon nama - besplatni profesionalni trening nama, na njima i zahvaljujući takvima mi se besplatno brusimo!

Namjerno sam mu zahvalila i odustala od suradnje jer možda nešto shvati, nauči i primijeni. Za 3 dana poslat ću mu mail ponovno. Ali s nekog drugog maila. Čisto da vidim je li naučio lekciju. Ako zaboravim poslati mail, podsjetite me. wave