U ovo "novije" doba ponekad se sramim što živim u ovoj zemlji. Imali smo rat, koji stavljam pod upitnik da je bio pravedan jer niti jedan rat ne može biti pravedan, kad se zna da sve ratove ne samo ovaj kod nas kojeg se svi sjećaju, vode tamo neki vrhovnici, bolesni i poremečeni egocentrici koji rafiniranom propagandnom mašinerijom ispiru mozgove povećem broju ovaca (čitaj građana). Te ovce su upravo ti koji u ratu najviše uživaju u masakrima i uništavanju, dokazujući onaj krvoločni životinjski nagon ispucavajući svoje frustracije i traume ubijanjima i uništavanjima. Isti ti odgojili su danas generacije mladih koji su uvjereni da je mahanje zastavama, pjevanjem nekih pjesama "Jure i Boban" kao i odlascima na koncerte nekih ozlogašenih ikona već poznatih javnosti pod slovom T diče slavu neke velike hrvatske.
Budući da je nedavno u centru Zagreba bio upriličen koncert ikone nacionalizma iz nekog davnog mračnog doba gdje je publiku sačinjavalo ni manje ni više nego mladež, generacija ljudi koji nikad nisu iskusili strahote rata, a koji hipnotizirano veličajući ovu istu Hrvatsku u kojoj živimo ispranih mozgova od strane svojih roditelja uz tone alkohola i potisnute agresije diče nekad egzistirajuće ustaštvo i pri tome vrlo agresivno pristupaju svakome tko se ne slaže s time, tvrdeći da je to nešto izvorno hrvatsko. Osobi9ot je tragično da upravo večina generacije onih koji imau iskustva s ratnim dobom 90-ih i dalje požrtvovno i franatično prizivaju zle duhove crne hrvatske prolosti, pod krinkom nekog patriotizma, a gdje je pozadina ni manje ni više crno zločinačko sivilo.
Stoga neka pogledaju ovaj potresni film, koji im siguran sam, neće ništa drugo značiti nego napad na njihove lažne ideale, jer ipak, valjda smatraju da je to bilo vrijeme kad je Hrvatska disala punim plučima svoje slobode.
Na žalost te generacije koje žive među nama odgajat će iduće generacije tom istom mržnjom prema svemu i svakome.
Meni je drago da ovo mogu objaviti, pa makar na mene nasrnuli ti tzv. veliki hrvati koji u duši nemaju ništa drugo nego mržnju i prazninu.
Dva prikaza najzloglasnijeg logora svih vremena - Jasenovca, koji simbolizira ono najgore u liku čovjeka. Užas i sramota.
I jedan duži zapis
Ako netko ovo smatra tobožnjom propagandom onda je suvišno tako nešto komentirati, ali neka sagledaju ovo oni koji podržavaju te najgore zločine u ljudskoj povijesti i neka se preispitaju kakvi su ljudi, ti koji veličaju to ustaštvo, ako uopće imaju neku ljudskost u sebi.
No ipak me raduje da nisu svi ljudi takvi. Čast onima koji ipak to gledaju kao objektivnu realnost. Ja kao Hrvat koji voli ovu zemlju i koju nikad ne bih dao da je se degradira, ipak ne podnosim kad se ovako necim brani njena tjelovitost. Osobno, smatram da svi ljudi koji u njoj zive bez obzira na podrijetlo i nacionalnost, ako cijene ovu zemlju i posteno u njoj zive, smatram jednakima sebi. To je po meni pravi duh. Nacionalizam je zlo i iako ga svugdje ima, uzivao sam u harmoniji koja se osjecala za vrijeme nekad plemenite Jugoslavije, ne zato što sam htio da se ono od kuda jesam ne spominje, nego zato što su svi ljudi raznolikog podrijetla sretnije živjeli zajedno.
I za kraj iako mi nije baš bilo drago ovo objaviti ali za sve tzv. velike hrvate valjda se s ovime ponose?
Jadno i sramotno. To samo dokazuje životinjstvo, mračno i neljudsko.
Jednom prilikom sam objavio članak vezan za minijaturne kuće za život od svega nekoliko kvadratnih metara. Većina njih je predviđena za transport, no iako su mi osobno takve kućice vrlo drage, problem ostaje, ipak, previe je osobnih stvari koje ne bi stale u takvu jednu kućicu.
Da ipak sve ne bi bilo uzaludno, ideja me vodila od već uobičajenih kamp kućica ili pak sličnih kućica ali integriranih sa samim vozilom, dok naposljetku nisam pronašao rješenje za život, i to na kotačima.
Pregršt prostora, komfor sa svime što je dostatno da se može živjeti kao u statičnim prostorima na koje smo navikli. Radi se tzv. "Motor homes" ili kućama na kotačima.
U biti ove raskošne kuće koje su cjenovno na vrlo viskom nivou to znači da za za nju treba izdvojiti poprilično novaca, pružaju jedibnstven užitak stanovanja i mogučnost stalnog preseljenja sa lokacije na lokaciju.
"Motor homes" izvana izgledaju kao klasični autobus, što je teško osporiti, no cjelokupni projekt od samog početka usmjeren je na izgradnju prostora za život.
Jedan od najpoznatijih proizvođača ovakvih kuća na kotačima je tvrtka "Tiffin" koja se osobito ponosi svojim kolicima, a posebno svojim top modelom koji se zove "Zephyr".
Video modela Zephyr iz 2007. godine.
Model iz 2008. godine još bolje izgleda a prilažem link na reklamni video. Svakako pogledajte. Savršeno.
Iako na slikama vidimo interijer u rustikalnoj izvedbi, koja mi se nikako osobno ne dopada, na izboru je odabrati i drugu vrstu laminiranog drva kao i ostale kombinacije izgleda interijera.
Iako se radi o vozilu i za pretpostaviti je da je vožnja česta i na neravnim i oštečenim cestama, inovatori su se pobrinuli da prilagode sustav amortizacije za to udobniju vožnju. Uostalom sama cijena od visokih 250.000 dolara mora jamčiti udobnost i kvalitetu.
Neki proizvođači ovakvih kuća na kotačima nude svoje modele i sa saunama.
Iako kod nas takvog trenda nema, ipak poželio bih da imamo nekog proizvođača koji bi ovakve ljepotice na kotačima ponudio i na našem tržištu.
I za konac nešto pristupačniji model tvrtke Tiffin, model "Allegro", kao i u nastavku mala reportaža o tvrtki Tiffin iz čijih pogona izlaze ove ljepotice, odnosno ljepotani.
