ponedjeljak, 16.06.2008.

SRAMNI PONOS VELIKOG HRVATSTVA


U ovo "novije" doba ponekad se sramim što živim u ovoj zemlji. Imali smo rat, koji stavljam pod upitnik da je bio pravedan jer niti jedan rat ne može biti pravedan, kad se zna da sve ratove ne samo ovaj kod nas kojeg se svi sjećaju, vode tamo neki vrhovnici, bolesni i poremečeni egocentrici koji rafiniranom propagandnom mašinerijom ispiru mozgove povećem broju ovaca (čitaj građana). Te ovce su upravo ti koji u ratu najviše uživaju u masakrima i uništavanju, dokazujući onaj krvoločni životinjski nagon ispucavajući svoje frustracije i traume ubijanjima i uništavanjima. Isti ti odgojili su danas generacije mladih koji su uvjereni da je mahanje zastavama, pjevanjem nekih pjesama "Jure i Boban" kao i odlascima na koncerte nekih ozlogašenih ikona već poznatih javnosti pod slovom T diče slavu neke velike hrvatske.

Budući da je nedavno u centru Zagreba bio upriličen koncert ikone nacionalizma iz nekog davnog mračnog doba gdje je publiku sačinjavalo ni manje ni više nego mladež, generacija ljudi koji nikad nisu iskusili strahote rata, a koji hipnotizirano veličajući ovu istu Hrvatsku u kojoj živimo ispranih mozgova od strane svojih roditelja uz tone alkohola i potisnute agresije diče nekad egzistirajuće ustaštvo i pri tome vrlo agresivno pristupaju svakome tko se ne slaže s time, tvrdeći da je to nešto izvorno hrvatsko. Osobi9ot je tragično da upravo večina generacije onih koji imau iskustva s ratnim dobom 90-ih i dalje požrtvovno i franatično prizivaju zle duhove crne hrvatske prolosti, pod krinkom nekog patriotizma, a gdje je pozadina ni manje ni više crno zločinačko sivilo.

Stoga neka pogledaju ovaj potresni film, koji im siguran sam, neće ništa drugo značiti nego napad na njihove lažne ideale, jer ipak, valjda smatraju da je to bilo vrijeme kad je Hrvatska disala punim plučima svoje slobode.

Na žalost te generacije koje žive među nama odgajat će iduće generacije tom istom mržnjom prema svemu i svakome.

Meni je drago da ovo mogu objaviti, pa makar na mene nasrnuli ti tzv. veliki hrvati koji u duši nemaju ništa drugo nego mržnju i prazninu.

Dva prikaza najzloglasnijeg logora svih vremena - Jasenovca, koji simbolizira ono najgore u liku čovjeka. Užas i sramota.



I jedan duži zapis



Ako netko ovo smatra tobožnjom propagandom onda je suvišno tako nešto komentirati, ali neka sagledaju ovo oni koji podržavaju te najgore zločine u ljudskoj povijesti i neka se preispitaju kakvi su ljudi, ti koji veličaju to ustaštvo, ako uopće imaju neku ljudskost u sebi.

No ipak me raduje da nisu svi ljudi takvi. Čast onima koji ipak to gledaju kao objektivnu realnost. Ja kao Hrvat koji voli ovu zemlju i koju nikad ne bih dao da je se degradira, ipak ne podnosim kad se ovako necim brani njena tjelovitost. Osobno, smatram da svi ljudi koji u njoj zive bez obzira na podrijetlo i nacionalnost, ako cijene ovu zemlju i posteno u njoj zive, smatram jednakima sebi. To je po meni pravi duh. Nacionalizam je zlo i iako ga svugdje ima, uzivao sam u harmoniji koja se osjecala za vrijeme nekad plemenite Jugoslavije, ne zato što sam htio da se ono od kuda jesam ne spominje, nego zato što su svi ljudi raznolikog podrijetla sretnije živjeli zajedno.

I za kraj iako mi nije baš bilo drago ovo objaviti ali za sve tzv. velike hrvate valjda se s ovime ponose?



Jadno i sramotno. To samo dokazuje životinjstvo, mračno i neljudsko.

Tko se može ponositi ovime?

Slika

- 12:40 - Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>