San

Dosta mi je života koji je u praksi priprema za posao, ili niz priprema za te pripreme. Ili priprema za dosadne i obavezne socijalne kontakte. Posao volim, da se razumijemo, ali mi ga je dovoljno prosječno desetak sati dnevno. Itekako dovoljno. Nisam dakle radoholičar. Volim zabavu, volim knjige, volim putovanja, njih zapravo obožavam, makar i nedaleka, volim sex i muškarce uopće, volim glazbu, volim šah, ali ne u pretjeranim količinama i ne sa svakim, volim smijeh i volim glazbu. Ne volim kućanske poslove, ali me ne živciraju u razumnim količinama i s dovoljnim razmacima. Shvaćam ih kao cijenu potpune atonomnosti. Ne volim muške mušice, ali me također ne živciraju u razumnim količinama i s dovoljnim razmakom! Shvaćam ih, pogađate već, kao cijenu onoga što, rekoh višlje, itekako volim! Volim svoju obitelj, mada proporcionalno sve manje kako ide u širinu, volim svoje kolega i suradnike, mada uz poneke izuzetke, čak volim i svoga šefa, makar sa strana kojima komuniciramo. Volim i mnoge svoje pacijente, osim nekoliko, koje, vjerujem, nitko ne voli. Bar izvan kruga onih koji ih moraju voljeti!
Jesam li dakle čudna i nakrivo nasađena, spadam li u malo prije spomenute individue? Umišljam da ne, a opet ispada prečesto, a da bi se moglo ignorirati, kako ima i drugih mišljenja.
"Što bi ti htjela", "Nikada nisi zadovoljna", "Koliki bi ubili da budu na tvom mjestu", Razmisli malo kako bi ti moglo biti", "Ne ponašaj se kao princeza", "Ne traži kruha preko pogače", "Pazi da ti ne bude žao kada izgubiš...što već", "Zašto stalno gnjaviš sa sitnicama, kada je glavno u redu" (najnovija umotvorina moga dragog!) "Rodi si dijete da ne misliš na piz....gluposti" (draga i očito malo zlobna kolegica!)
Zašto je tako teško malo poboljšati život? Pokrenuti se s voljom, razmišljati o lijepim idejama, pa onda poneku i ostvariti. Zašto je tako glupo otići u Zgb u kino, ako nije problem u lovi, ili na sajam knjiga? Zašto bi to bila morska ideja? Ili za vikend u Sarajavo preko Crnog jajeta? Okupiti 2-3 para i preko istog ponuđača iznajmiti romantičnu kuću u Lici ili Gorskom Kotaru? Iskušati s dragim najam privatnog jacuzzija, novost u obližnjim toplicama? (Iako, jasno, imamo sasvim pristojnu kadu doma)Sexati se negdje vani, divlje, pubertetski, opasno? Ili prekršiti koju drugu moralnu normu. Recimo bogohulno ušetati u kakav sexi shop i nabaviti što zgodno i novo, pa makar igračka na kraju i ispadne puno više njegova, te pokaže, ostavi, poneku ne baš mudro isplaniranu nus pojavu. Pokušati letjeti balonom? Obnoviti ugaslu naviku posjete Grazu ili Leibnitzu, iako "špeceraj više nije jeftiniji". Smisliti kakav scenarij što će nekoga oboriti s nogu (na mene, po mogućnosti) je zbilja priča iz romana i američkih petoparačkih filmova?
Tja....valjda zbilja samo sanjam dok jedem jedno od četiri neopisivo maštovita i ukusna jela što se izmjenjuju sezonski na jelovniku njegove drage mamice (pa se u skladu s tim valjda i moraju neprestano hvaliti s punim ustima) i slušam visprene povijesne komentare njihove, za ovu nedjelju malo proširene obitelji, a na temu Sulejmana, naravno! Prilično nesvjesna i nezahvalna zbog takve prilike da ne moram ništa raditi, čak niti konverzirati. Samo uživati!
Jer ipak sanjam, valjda....A snovi kao snovi, nemaju puno veze sa logikom!