Sorryman

ponedjeljak, 25.12.2006.

Božićna priča

Bilo je to onda kada se mama vratila po mene da me spasi od jadno i nesretnog djetinjstva koje sam proživljavao s mojim ocem. Imao sam pet godina. Došla je i odvela me bez da je i primijetio. Zatim smo živjeli od alimentacije koju je sudskim putem si uspjela osigurati.
Brzo sam shvatio da se nije vratila radi mene. Ostala je bez para i trebao joj je siguran izvor prihoda. A nije to niti sama smislila - nagovorio ju je neki probisvjet s kojim je živjela u to vrijeme. Bio je to nekakv sitan kriminalac po imenu Pljucko. Da, i sa 30 godina i dalje su ga tako zvali. Mislim zato jer je uvijek pljuckao. Ili zato jer je uvijek nosio nekakv pištolj sa sobom.
Živjeli smo u potpunoj bijedi. Barem ja. Da nisam bio dečko ne bih imao s čime se igrati. (Red
Pljucko je tukao mamu i mene. Mene češće. S druge strane kad je tukao mamu završilo bi sa seksom, a u mojem slučaju ne - pa se nisam bunio što me češće tuče.
Onda je došao Božić. Sjećam se tog Božića jako dobro.
Pljucko se vratio kući navečer na badnjak mrtav pijan. Bila je prošla ponoć, ja i mama smo čekali budni i gledali televiziju. Mama je obećala da će doći Djeda Mraz. Da će mi donijeti poklon.
Ali kad je Pljucko došao onakav, samo me izgurala iz sobe. Slušao sam kako viču - ne sjećam se više točnih riječi, znam da mu je govorila nešto kako su se dogovorili, da mu je dala pare...
On ju je srušio, zatim je dovukao mene u sobu.
- Čekaš Djeda Mraza, ha? Ajde da vidim da li je došao!
Izašao je vani i zatvorio vrata za sobom. Čuli smo dva pucnja.
Vratio se i rekao: - Djed Mraz se ubio.

25.12.2006. u 23:04 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Sorryman. Najtužniji čovjek na svijetu. Jedan me poznanik (koji se u međuvremenu ubio) vrlo lijepo opisao na svojem blogu. Citiram:
“Kako ga slikovito opisati - najbolje na čaši dopola popunjenoj – mrzovoljni ljudi mrze čašu i tebe, za pesimiste je poluprazna, za ultra pesimiste je poluprazna i još i isparava užasnom brzinom i bez nade, a Sorryman zna da je još uz sve to i staklo napuknuto i ako pokuša piti otkrhnuti će se, porezati usnu, progutat će ga, zapesti će mu u grlu i ugušit će se. To je Sorryman.”

Recite mi koliko me mrzite


pob.sorryman@gmail.com