Sorryman

četvrtak, 14.12.2006.

"Netko sanja noćne more, nekima su košmar svitanja..."

(ili tako nekako) Đ.B.

Jučer su na vijestima rekli da jedan tamo je dobio živčani slom kad je pročitao neki dopis sa suda, nakon čega je odbio primiti nekakav tretman i nekakve intravenozne aplikacije i zbog toga je skoro umro. Ali nakon hitne intervencije njegova psihijatra život mu je spašen i stanje se sada stabiliziralo.

To sam rekao mojem psihijatru jutros i zatražio hitnu intervenciju na meni. Pogledao me sasvim smireno i rekao:
Svaki čovjek najbolje može pomoći samom sebi.
Ja ne mogu.
Moraš pronaći unutarnju snagu u sebi i učiniti ono što se mora učiniti.
A što to?
Tada je moj psihijatar počeo lupkati svim prstima po stolu, nešto nalik onoj igri koju smo igrali kao djeca: leti, leti... učiteljica! Onda je naglo prestao i ustao se. Dugo je čežnjivo gledao kroz prozor na prometnu ulicu.
Noćas sam imao noćne more, rekao sam mu da mu pomognem nastaviti razgovor - Sanjao sam moju baku kako dolazi posjetiti me. Stala je ispred mog kreveta sablasno blijeda u nekakvoj bolničkoj haljini. Kad je otvorila usta da progovori – ili zaurla – odjednom su joj se usne groteskno povukle prema unutra, ali nisu zastale – u usta je nastavilo propadati čitavo lice, nos i brada, oči; umjesto glave već je na vratu imala samo rupu koja se sve brže povlači unutra prema tijelu, usisava – ramena, ruke, grudi – sve se uvlačilo uz odvratan zvuk prema – tada sam shvatio – anusu iz kojeg je ponovno počelo izlaziti, prvo glava, zatim jedno rame, pa drugo, pa ruke – ali nekako nakazno, izmijenjeno, bolesno, uz taj zvuk... smrad...
Dosta! Molim, dosta, ne mogu više!
Moja baka je umrla od raka debelog crijeva, znate.
Zašto ne bi promijenili to, način rada, prevrnimo sistem rada – ajde da vi meni postavljate pitanja. Nešto novo.
Oh. U redu. Da vas pitam... Šta da vas pitam?
Evo, dobro smo počeli. Kroz pitanja prema meni moramo doći do korijena onog što vas muči. Takva pitanja.
Aha.
Pitajte me što se često sami sebe pitate a ne usuđujete se pitati druge.
Dobro. Evo, recite mi zašto me cijeli svijet mrzi?
Ne budite smiješni. Ne mrzi vas cijeli svijet. Nisu vas svi još upoznali. (quote: Rodney Dangerfield)
Zašto nitko ne može samnom razgovarati duže od nekoliko minuta?
Ah – gle – vaše vrijeme je isteklo! Bila je ovo vrlo korisna seansa. Razmislite o svemu i doviđenja.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv