Sorryman

srijeda, 13.12.2006.

Jebena Publiko.

«I see sad people.»
Nobody

Ne, nitko ne vidi tužne ljude. Onaj dječak na onom dobrom filmu vidi duhove i oni mu kažu šta ih muči i on im pomaže.
Ali tužne ljude ne vidi nitko. Mi nemamo kome otići i moliti da nam pomogne. Za nas nitko ne drži seanse i ne priziva nas. Nitko nas ne želi. Nitko ne čita naše blogove.
Mi smo nevidljivi. Mi hodamo ulicama i mračnim haustorima, strašniji od nasjtrašnijih duhova. Mi smo horor nad hororima. Mi.


Nisam mogao nekoliko dana pisati. Bio sam još jadniji i tužniji nego inače. Bio sam toliko na dnu da nisam niti mogao otići do psihijatra. Ne, ne, nisam bio na dnu. Prešao sam odavno fazu pada na samo dno, čak i fazu uzimanja lopate i kopanja – prešao sam na drugu stranu.
Hej, stani malo, reći ćete, zar nisi tvrdio da si najtužniji stvor na svijetu?
Kako netko tko je već stvarno potpuno beznadežan može pasti još niže? Kako netko tko je kronično depresivan, napušten od sviju koji bi mu mogli nešto značiti, netko tko ne mari više za ništa na ovom svijetu jer je od svega već razočaran, tko ima posao koji mrzi iz dna duše i živi u najmračnijoj vlažnoj rupi punoj propuha – kako njemu može biti još gore?
Lako. Razboli se.

Znam, neki ljudi imaju tumor limfnih žlijezda, ali to niti na koji način ne ublažava patnju zbog moje prehlade. Recite što god hoćete, ali prehlada je gadna, baš gadna.

Ali neću vam opisivati teksturu moje zelene sluzi. Neću vam opisivati pritisak u mojim sinusima i bol u grlu. Ova je bolest od onih za koje mi ispovjed ne može pomoći. Imam ja drugih, zanimljivijih.

Kao onaj narod u Vodiču koji vjeruje da je svemir nešto što je bog jednom kihnuo i koji živi u strahu od dolaska Velike Bijele Maramice, tako i ja vjerujem da je svemir nešto što je za moju konačnu patnju i kaznu stvoreno, i živim u strahu od dolaska: Publike.
Da. Za nekoga je ovaj igrokaz valjda postavljen. I svaki put kad oni dođu – ja plešem.

U ovom filmu večeras Bruce Willis je umro. Do sada je u njega u svim filmovima bilo ispaljeno 9456 metaka, nekoliko stotina po filmu. U ovom je filmu ispaljen samo jedan – i taj jedan ga je ubio. Ako je jedan metak ubio Brucea Willisa – onda ova prehlada sasvim lako može ubiti i mene. Nemam više snage pisati.

13.12.2006. u 23:11 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Sorryman. Najtužniji čovjek na svijetu. Jedan me poznanik (koji se u međuvremenu ubio) vrlo lijepo opisao na svojem blogu. Citiram:
“Kako ga slikovito opisati - najbolje na čaši dopola popunjenoj – mrzovoljni ljudi mrze čašu i tebe, za pesimiste je poluprazna, za ultra pesimiste je poluprazna i još i isparava užasnom brzinom i bez nade, a Sorryman zna da je još uz sve to i staklo napuknuto i ako pokuša piti otkrhnuti će se, porezati usnu, progutat će ga, zapesti će mu u grlu i ugušit će se. To je Sorryman.”

Recite mi koliko me mrzite


pob.sorryman@gmail.com