|
NEXUS 64213 kao blog
četvrtak 23.11.2006.
Kampanjština, godina 13
Ajme, što su nas natrpali zadatcima iz digitalne logike (predmet na FER-u), cijeli tjedan radim samo taj jedan predmet, već sanjam VHDL. Al koliko god se silio da zadatke riješim kako ih dobije, ispostavi se da se tek pred rok za predaju ozbiljnije hvatam posla. Premda mi jest kampanjština u krvi, oči jednostavno odbijaju čitat zadatke prije roka. Na svoju sreću ne besposličarim svo vrijeme, nego proučavam skripta s predavanja, jer mi obično nije jasno u prvi mah što zadatak traži.
Nego, zanimljive su one sheme grupne kampanjštine. Kak smo na vještinama komunicirnja učili, grupa, kad si zada neki cilj, prvu polovicu vremena (od početka nazovi projekta pa do roka kad bi trebao projekt bit završen) ne radi skoro ništ, i onda kad dođe panika, kad se ustanovi da je podosta vremena prošlo (storming kak to stručno zovu), e onda se potegne radit ko nikad. I to je preistinito. Ali zašto? Zašto se ne možemo natjerat na rad prije nego što zagusti? Pitat ću Ružicu, studira psihologiju :)
A sad odo dovršit dz iz dig. log. :)
|
četvrtak 16.11.2006.
A, metropole...
Nakon više tjednog traganja za servisom bicikla, napokon sam se udostojio otić na drugi kraj grada jer u bližij okolici moje lokacije nema apsolutno ništa. Ono, jedno selo kao što je Virovitica, ima ih uz skoro svaku trgovinu, neovisno o kojoj trgovini je riječ. Ajd, fala Bogu, lik je to popravio u roku odmah i već danas sam ga mogo isprobat. Sad sam sretan ko malo dijete, idem odma od sutra biciklom na faks. Nego, ima ovaj grad (Zagreb) štošta za naučit od mog sela, al to će sve Bandić sredit uz dovoljno kandidatura :)
|
petak 10.11.2006.
Negativna evolucija
Bivah spriječen mrežnim problemom, pivom i kinom da jučer pišem, pa ću danas jer imam cijeli mjesec za nadoknadit (a ko me tjera?).
Dakle, ono o čemu sam davno već mislio pisat, al zaboravnost je ljudska, tema je, ona prešućivana strana evolucije. Dakle, svi znamo da evolucijom nastaju na ovom ili onom pogledu superiornije jedinke pa od njih i nove vrste (one inferiornije, se tu i tamo zadrže). No, pojavljuju se i jedinke koje su se prilagodile okolini tako da idu na štetu jedinki vlastite vrste i to najčešće sebi superiornijima. Tu dolazi do usporavanja napretka cijele vrste. Najbolji i najbliži nam primjer toga je sam čovjek. Ako ne ide milom, ić će silom. S jedne strane forsira se napredak, a s druge, eliminira konkurencija. I tako je moguća jednakost koja se svugdje propagira, jednostavno odstraniti one koji odskaču od prosjeka.
Nažalost previše problema počiva na tom "stvaranju prosječnih" i o tome bi trebalo razmisliti (pa i poduzet nešto). Stao bih nakon ove točke, al imam osjećaj da mi je post prekratak, pa ću opisat jedan primjer u kojem se ova pojava vrlo zgodno iskorištava. U show-u Survivor, svi sudionici motivirani su novčanom nagradom ako budu "posljednji preživjeli". Na početku su sudionici podijeljeni u dva plemena koja se međusobno natječu. Ono pleme koje izgubi na natjecanju mora izbaciti jednog svog člana. Naravno, nitko ne želi bit izbačen pa izbacuju u principu onog od koga najmanja korist na natjecanjima, odnosno, "najslabijeg" člana. Nakon nekog vremena plemena se spoje i sudionici se natječu međusobno, a pobjednik dobiva tzv. imunitet koji onemogućava da ga na sljedećem glasanju izbace. I opet, kako nitko ne želi bit izbaćen i uz to, svi žele osvojit nagradu, na glasanjima se izbacuju oni koji su se najviše iskazali na natjecanjima, odnosno, "najjači". Tako na kraju ostaju netko tko je u početku bio prosječan ili tik nešto iznad prosjeka, ili, ako se zalomi, sudionik koji je bio daleko najbolji u natjecanjima i u mogućnosti svaki put osvojit imunitet. Čist primjer kako "jedinke" održavaju svoju "vrstu" manje-više nepromjenjenom ili pak stvore novu "vrstu" koja se fenotipski dosta razlikuje od početne.
Do slijedeći puta, budite pametni i zdravi, i čuvajte se muljaža!
|
četvrtak 02.11.2006.
Nismo više brucoši
Iz dana u dan, čini mi se kao da vrijeme bržo prolazi, za otić prek Save, računat bar na pol sata, red u menzi još bar pol sata, objed, opet po nekih pol sata, i uz još nekih zalutalih pol sata, to bude ukupno 2 sata i de cijelo podne. Na neku foru nestade i predvečer i večer i već je ponoć a što sam tokom dana napravio? Jedno veliko ništa (bar u odnosu na ono što bi se u tom izgubljenom vremenu stiglo). I tako prošo listopad, mjesec šutnje na ovom blogu i došo 8. tjedan predavanja u mom studentskom životu. A s druge strane kad pogledam, tek su dva mejseca prošla, ništa, a čini mi se ko cijela godina.
Nego, ko što naslov kaže, nismo više brucoši, prošli prvi kolokviji, sad smo veliki :) Rezultati su suprotni od očekivanog, ono što sam najmanje znao, sam najbolje napiso, a ono što rasturam, to sam najlošije napiso. Sram me bilo, a još sam i demonstrator iz digitalne logike. Više koncentracije drugi put :)
Char lovac, najradije bi ga završio ovakvog kakav je i ne patio se više nikad s njim al bit ću uporan i dovršit ga jednog dana. U međuvremenu radim remake Potapanja mornarice: Eksperimentalna podmornica, pa da i to doživi svoju konačnu formu (bar prva verzija).
Pozdrav od mene, do sljedećeg četvrtka!
|
|
|
< |
studeni, 2006 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
Mjesto di uglavnom pišem o svojim radovima. Vrijeme objave posta: četvrtkom u 23:59
Zrnce mudrosti
"A designer knows he has achieved perfection not when there is nothing left to add, but when there is nothing left to take away."
- Antoine de Saint-Exupry
|
|