Ajme, što su nas natrpali zadatcima iz digitalne logike (predmet na FER-u), cijeli tjedan radim samo taj jedan predmet, već sanjam VHDL. Al koliko god se silio da zadatke riješim kako ih dobije, ispostavi se da se tek pred rok za predaju ozbiljnije hvatam posla. Premda mi jest kampanjština u krvi, oči jednostavno odbijaju čitat zadatke prije roka. Na svoju sreću ne besposličarim svo vrijeme, nego proučavam skripta s predavanja, jer mi obično nije jasno u prvi mah što zadatak traži.
Nego, zanimljive su one sheme grupne kampanjštine. Kak smo na vještinama komunicirnja učili, grupa, kad si zada neki cilj, prvu polovicu vremena (od početka nazovi projekta pa do roka kad bi trebao projekt bit završen) ne radi skoro ništ, i onda kad dođe panika, kad se ustanovi da je podosta vremena prošlo (storming kak to stručno zovu), e onda se potegne radit ko nikad. I to je preistinito. Ali zašto? Zašto se ne možemo natjerat na rad prije nego što zagusti? Pitat ću Ružicu, studira psihologiju :)
A sad odo dovršit dz iz dig. log. :)
Post je objavljen 23.11.2006. u 16:37 sati.