Pletenje je cool - prvi hrvatski pletački blog

London calling!

Kao prvo, avion nije pao. Na moju, a nadam se i na vašu radost! Pomoglo je i to što sam poslušala savjet iskusnih letača i od stjuarda naručila heineken. Jest da sam izluđivala sve oko sebe duhovitim opaskama tipa: "Ovakvom brzinom nećemo do Londona do sutra" dok je avion rulao prema pisti, pa sve do "Gle, pilot je izašao iz kabine!" u toku manjih turbulencija. Bio je to stjuard, a ne pilot, ali glavno da smo se svi dobro zabavili.
I tako sam ja opet tu u dobrom starom Zagrebu, spremna istresti svoju košaru prepunu dojmova.
Za početak, nakon što smo se smjestili i djecu predali u dobre ruke na čuvanje kumovima, moj dragi i ja popušili smo si jednu u znak dobrodošlice pred vratima kuće u kojoj smo odsjeli. Vrlo balkanski, što ćete:

Ovako je izgledalo svitanje + pogled iz naše sobe prvo jutro:

Prvi dan nismo imali turističkih obilazaka osim do obližnjeg parkića, a naši dragi domaćini odmah su nas upoznali sa službenim pićem našeg izleta - gin tonikom:

Preko puta naše ulice predivna je ledina/livada/gmajne na kojem su dečki svakodnevno igrali nogomet:

Naš prvi službenoturistički obilazak znamenitosti britanske prijestolnice započeo je u ratnom muzeju. Ovdje se vaša omiljena pletilja divi čudesnim njemačkim dostignućima kojih je spomenuti muzej prepun:

Ovaj komad Berlinskog zida odlično se uklopio u eksterijer muzeja:

Malo dalje je tibetanski vrt za meditaciju koji je otvorio sam Dalaj Lama.

Vjerovali ili ne, ovo su nosili poljski vojnici:

Ako ste mislili da je u Londonu samo strancima vozačima problem britansko pravilo lijeve strane, znajte da ste u krivu. To je i te kakav problem pješacima jer oni isto gledaju u potpuno pogrešnim smjerovima. Mi smo navikli da nam auto dojuri s lijeve strane, a u Engleskoj je, naravno, sve 'naopačke', pa su turistički vrlo osviješteni Britanci nama lijepo napisali smjernice na ama baš svakom malo prometnijem pješačkom prijelazu:

A i moda im je malo pomaknuta:

No, zato se baš lijepo provozati na gornjoj etaži autobusa na kat, naročito po lijepom vremenu kakvo nas je srećom pratilo cijeli tjedan našeg boravka u Londonu:

Doduše, ovakvih prizora, na kakve smo navikli u čitankama iz engleskog jezika, sve je manje:

Londončani jako cijene sunčano vrijeme, pa čim ono zasja svi izjure van u parkove kojih zbilja ima gomila i u kojima je hodanje, ležanje i igranje po travi najnormalnija stvar.
Ovako pak izgleda tipični pub u Cityju nakon radnog vremena - svi stoje vani na ulici i drže svoje čaše, uživaju na suncu i friškom zraku:

A ovo je pub u Downing Streetu u kojem smo mi ručali. Ja sam naručila tipično pubovsku hranu - kobasice s porilukom, uz koje sam dobila gomilu pire krumpira i umaka od luka. Nisam mogla pojesti sve. Nije bilo loše, ali je meni bilo neobično i jako jako zasitno:

S obzirom na to da naš kum svira u rock-bandu, imali smo priliku slušati i njihovu probu u Old Streetu:

U planu nam je bio i odlazak na mjuzikl Little Shop of Horror (inače jedan od mojih omiljenijih filmova), ali smo odustali. Ipak, snimili smo kazalište. Evo kako se to radi:

Ipak umjetnosti nije nedostajalo. Evo jedne ulične slikarice:

Na Veliku subotu smo na tržnici uhvatili uskrsnog zeca. Zapravo više njih. Zapravo sumnjamo da su imali ikakve veze s Uskrsom, ovi jadni zekani već su spremno čekali kuhara koji će od njih napraviti hazunfefer:

Mislila sam da vas neću daviti fotkama London Bridgea, Big Bena, Buckinghamske palače i ostalih stvari koje smo svi vidjeli u udžbenicima, ali ovo ipak moram staviti jer je to zbilja jedan predivan prizor: