|
Mogu li..mogu li dotaknuti ono prekjučer sunce Ponovno biti okupana Zaista čista unutra i izvan sebe Samo jedna zraka, odlutati aromama Dječjih šampona, bombona i žitnih pahuljica Sjećaš se…bilo je meko jutro izvan vremena Bijela rapsodija i čaša Otisak tvog prsta ili dva na bistrom staklu Samo bonaca od krvi, ti i ja u čamcu bez vesla Proparanih jedra u oblacima bijelih ptica …možda mogu..ne želim.. Uzeti tebe i sebe tog dana zalogaj po zalogaj okusiti ponovno sada mi se čini bez okusa i mirisa ravnodušno sjedim dozivam sjećanja da mogu podići slušalicu telefona. ..ruke su mi ukočene…gledam prste.. Oblik im je slomljen mekoćom tvojih prstiju uzalud se tražim u počecima i završecima nježnih slojeva večernjeg neba lupkam vrškom svog stopala po kamenoj terasi spremam se na bijeg s mjesta nesreće sigurna sam da ću te pregaziti tražeći ravnotežu . ..telefon zvoni.. Na rubu tujine ograde crveni mak od jučer Umire polako Blijedi |
