bosim nogama
07.02.2005., ponedjeljak
Molitva
"Bože kako li je samo pokvaren ovaj svijet, pun zlobe pakosti, spletki...Kako samo ljudima smeta nečiji uspjeh, da čine se da bi to obezvrijedili ili čak idu dalje u svojim prljavim igrama da neko normalan ne može ni povjerovati...Šta ljude tjera na tako nešto, ko upravlja tim nadasve prljavim radnjama koje mogu čak i upropastiti nečiju karijeru, čak i život...Zašto Bože ako možeš...a siguran sam da možeš ne načiniš jedan potez i ne pobrišeš sa lica zemlje sve ove koje iznad spomenuh...Zašto na svijetu nema više Anđela koji rade i misle dobro...Ovo ne napisah zato što se meni nešto loše desilo, nego nešto što svakodnevno pogađa dobre ljude...ne da im da su sretni..." buntovnik Ne,ne – kažem ja,nije ovaj svijet takav,ovaj je svijet divno i prekrasno, savršeno mjesto, Raj koji nam je dat da u njemu živimo ovaj život.I ljudi su divna, ljubavna bića koja istinski žele živjeti ljubav.Samo što smo sami sebi od Raja stvorili pakao i svoju istinsku prirodu oklopili strahom..milenijski je strah ugrađen u nas i većina ljudi nije sposobna,ne zna i ne može dotaknuti svoje istinsko, ljubavno biće. A Bog – on je učinio sve i poslao nam samo Anđele jer je i on sam Ljubav i Život,on je Sve oko nas i u nama i jednakom i neizmjernom ljubavlju ljubi svakog čovjeka.I ne trebamo stoga zazivati njegovu pomoć, a još manje tražiti da uništi ono što je stvorio,jer tražimo tada od njega da učini nešto protivno onom što Bog je – Ljubav i Život, nego samo dotaknuti našu božansku prirodu u sebi,prirodu stvaraoca života. I sad, tko upravlja “prljavim radnjama” i čini ovaj rajski svijet mjestom punim zlobe i pakosti?Nije to Bog, nego sam čovjek koji je zaboravio tko je.Pa da nekog danas pitaš – tko si ti, odgovorio bi nešto kao: ja sam profesor u nekoj školi koji je danas izgubio posao jer je nekom smetao moj uspjeh pa mi je napakostio i zato sam nesretni profesor i zazivam Boga da jednim potezom izbriše tog pakosnika s lica zemlje!Bog, naravno to neće učiniti jer to nije u njegovoj božanskoj prirodi,ali nesretni profesor zaboravlja istu tu svoju božansku prirodu i iz božanskog bića postaje osvetnik koji će možda nekom drugom sutra učiniti isto u borbi za svoju sreću na ovom svijetu.I novi krug je zatvoren.Nije ga zatvorio Bog, nego čovjek.I samo ga čovjek ponovno može otvoriti, čovjek koji raspolaže i ima beskrajnu i neograničenu božansku slobodu da bude ono što je, ili ono što nije. |
