
Oh, vikend.
Već dugo se nisam tolko izludirala....
*Znam*.
Društvo je za to zaslužno. A, i zadnji dan rada "kafića".
Nadam se da neće biti dugo na godišnjem......
Ne.Ne.
Toliko se žalim da nemam žrtvu za ljubljenje i onda kad mi se pruži prilika, izvučem se na foru da moram sa bratom doma....
Dečko je jako dobar frend.
Al, ne izgleda loše.Uopće.a-a.
Valjda će me još koji put htjeti otpratiti doma.
Nadam se.
Treba počet učiti.
A, sad svi imaju rođendane, fešte,koncerte itd.
Bit će zabavno.
LaRamie pauzira.
Tu sam. Ali, kao da nisam tu.
Uživajte!
p.s. RubyDesign, ako trebate za svoj blog.

Dani prolaze.
Neki su na moru. Neki tek odlaze.
Blago njima.
A,ja, doma, sama, većinom uz komp ili knjigu.
Toliko sam jadna da mi se niti ne da nikog zvati za kavu, šetnju...Šutim i čekam vikend.
Jedino dobro iz toga-hrpa nove muzike na kompu.
Tak ti je to dok imaš višak Gb-a,pa skidaš i ono kaj ne trebaš.
Još moram naći Simpsone.
Obnovljena stara virtualna prijateljstva. Svašta se tu čuje i doživi....
Gustokosa, thnx za preporuku, "Bombon" .(još nisam pročitala sve)
Čemu ovaj post uopće?
E, pa pogledajte gore. Vidite? Novi dizajn.
Moja cima(sad već bivša) voli trošit slobodno vrijeme na izradu dizajna, pa je sve to stavila tu. Pogledajte, izaberite, znam da će vam se svidjeti.
A, sad odoh dalje zezat ljude, čitat knjigu ili naći nekog za izlazak van....
Uživajte.

Čitam. Sve osim pravnih knjiga.
Božanstvena kućanica.preporučujem.
Bacam se na Šoping(o)holičarku. (iako sam izgubila znatiželju)
Postala sam zanimljiva bratovim frendovima. Onima koji su me mučili, zezali, zafrkavali, tukli... dok smo bili mlađi.
Sad sam narasla, u njihovim očima 
Zanimljiv vikend.
Proširio se trač da će sutra kiša.
JeJ!
Uživajte!

Ja bi da imam vikendicu na moru. Da mogu tamo otići kad god poželim.
Izvalila bi se negdje na plaži u hladu i pustila mozak na pašu. Daleko od starci, svog grada i tračeva.
Ali nemam.
Ja bi da mogu zabraniti "čitanje" svim anonimcima i osobama koje me poznaju.Da određeni moraju znati lozinku da bi otvorili moju stranicu. Aha.
Ali to nije moguće, trenutno.
Ja bi da imam ravniji trbuh, manje bokove, tanje ruke. Da ne moram paziti kaj jedem, kaj oblačim, tko mi kaj gleda, zaviditi drugima....
Ali nemam.
Ja bi da sam malo šmink, ne punk/emo. Da ne odudaram od ostalih frendica. Da me Mali zbog toga ne zeza. Da mami udovoljim kupnjom rozne majčice sa volanima.
Ali nisam, shvatite
Ja bi da sam položila sve ispite. Da ne moram sad razmišljati kad ću sve stići, da li ću upisat normalno godinu ili opet sve ispočetka.
Ali nisam.
Ja bi da ne moram stalno pospremati za muškim dijelom obitelji.Paziti gdi je ko kaj ostavil, ko je kaj izgubil. Ko da je neka velika mudrost oprat kadu za sobom ili pospremiti suđe u perilicu.Bu-hu.
Ali moram.
Ja bi da imam jednu osobu koju bi mogla nazvati i u 3 sata u noći, reći da mi je dosadno, da mi se ne spava, da me muči ta i ta osoba, da sam danas baš sretna/tužna. Otići na kavu, sjediti u kafiću i tračati sve koji prolaze...
Ma, ne mora biti samo jedna osoba, može i više, al da su one prave.
Ali nemam. Imam, al ko da nemam.
Ja bi leptiriće u trbuhu. Da "ga" tražim pogledom. Veselim se nekome. Da nekoga obožavam, gnjavim ga svojim mušicama....Da me netko ujutro probudi lijepom porukom ili poželi samo laku noć.
Ali ih nemam.
Ja bi da mogu bivše strpati u jednu kutiju, napisat na njoj "Prošlost!" i krenuti dalje. Da ju više nikad ne otvorim, neka skuplja prašinu.
Ali ne mogu. Kvragu!
Ja bi da me netko nauči svirat gitaru. I da mi kupi novu akustičnu, jer je moju buraz prodal (iako još tvrdi da nije. aha, nestala je, zovite policiju).
Ali me nitko neće.
Ja bi novi kompjuter. Sa većim kapacitetom memorije, za svu moju muziku. Novi monitor (jučer opet onaj mali riknuo, sad imam onaj stari, 5 put veći od moje glave, ne mogu ga ni podignut.).Zvučnike koji ne primaju sve moguće signale,pogotovo mobitela.
Ali ga nemam...
Ja bi da nije tak vruće.Da ne moram kampirati kraj ventilatora.
Ali je..........
Ja bi da sam sretna. Onak, stvarno.
Jesam. Al,ne dovoljno.
Ja bi neki dobar tulum. Smijeh, alkohol, muzika, ples.
Eh, pa danas ću si to priuštiti....

Sve smo mi žene slabe na neke stvari.Materijalne, naravno.
Zbog kojih ćemo odvojiti i zadnje kune ako treba.....
Za mene su to bedževi i rajfovi (hm, i Top Shop balerinke), trenutno.
Svaki tjedan se ostavljalo 20 kn od džeparca i išlo u "Rocku" po novi rajf.
Koliko ih trenutno imam, ne bi znala točno, al previše, rekli bi neki. Zabranjen im je pristup, alergična sam dok netko prčka po njima. Lomim ruke ako ih se pritom potrga (zna jedan frend o čemu pričam....).
Bedževi su druga stvar, jeftiniji su i veći je izbor.Najviše tražim one sa porukama. Najdraži:"I'm having a bad day, so fuck off"
Ali kak imam problema sa rajfovima koji često puknu, tak imam i peh oko gubljenja bedževa.
Rekao mi frend:"Jel znaš što to znači? Da ih ne nosiš više."
Prokletstvo, rekla bi ja.
Taj gubitak (hehe) potaknuo me da malo razglabam o današnjim crtanim ikonama.Tv nas guši sa svim mogućim crtićima, igračkama, nagradnim igrima... Ne možete, a da vas nešto ne privuče.... Klinci lude za njima, žele imati sve njihovo, a jadni starci samo troše.
Moji favoriti:
1.Hello Kitty
2.Emily the Strange
3.Spoonge Bob Ili Spužva Bob
Fora mi je otići u dućan i razgledavat H.K. stvari, ima svega, od predmeta za školu, pa do majica, torbi, kapa...sa njenim likom.Mogla bi živjeti u takvim dućanima.Ponosni sam vlasnik rajfa.
Još uvijek mi je u glavi Spužva Bob kostim za maškare. Prelud je bio.
Emily mi je fora, kad je tako mračna, sa svojim mačkama. Bedž izgubljen prije par dana. Držim fige da Tiki ima još koji takav...mmm!
Osjećam se kao neka mala klinka.
Znam da nisam jedina koja voli takve sitnice....
Hm, lijepo je imati osobinu djeteta u sebi, još uvijek.....

Padam nasred vrta ko kruška u 8 ujutro.
Mlijeko po podu kuhinje.
Kamenčići padaju u odvodnu cijev, dok pripremam tatinu kornjaču za jutarnju šetnju.
Pečem palačinke, ulje se razlije po radnoj plohi.Sve su debele i puknute.
Upalim radio : " Petak 13. I,da čujemo što glas naroda misli o tome..."
.....i onda se čudim kaj mi ništ ne ide od samog jutra.
Pravne i tomu slične knjige su bačene (doslovce) u ormar. Nek skupljaju prašinu.
Prijavila ispite za 9. mj, al ću si uzeti malo slobodnog vremena.
Planovi?
Puno spavati.
Pročitati nešto dobrih knjiga, a da nisu vezane za faks. (Preporuka kakva?)
Trčati, rolati...svašta, da se skine koja kilica...
Otići na koji koncert u svom gradu, ak će to biti moguće.(Evo danas idem!)
Zahladit neke odnose.Bilo prijateljske, bilo ljubavne. Nekih stvari mi je stvarno previše.
Zabaviti se.Sama,sa frendovima ili burazom (kao u zadnje vrijeme).
I što više smijati...
Nagovoriti tatu da preuredimo sobu, dost mi je ove dječje...
Izbjegavat mamu u menopauzi i hiperaktivnog brata. Iskre frcaju.
Visiti na netu što je više moguće, naravno. Napokon složen router pa ne moram buraza čekat da se makne.Milina.Sorry, tata. A,valjda ne budemo prešli 15 Gb...
Smijate se...puno...više...
Sanjati more....
Hm, možda ljeto bude dobro, ak se ostvari bilo kaj od ovog gore....
I, kakvi su vaši planovi? Nadam se zanimljiviji.....
(pssst. 69. post. hihi)

Jesam ikad spomenula da mrzim depiliranje?
Nisam?
E,pa sad ću.
Mrzim. Na kvadrat.
Sve je počelo još negdje u 6.osnovne, kad me frendica nagovorila da iz dosade obrijemo noge.Nije da sam imala šumicu na nogama, samo sam se osjećala dovoljno starom za takve stvari. Hm,da,dovoljno stara za gluposti,to sigurno...
Uff, kak su nam noge glatke bile.Milina... A,nakon toga je nastao kaos...
Kolko puta sam ljuta bacila britvicu u zid, na brzinu se depilirala, porezala i raskrvarila, žudila za zimskim danima dok nisam trebala misliti o tome, živcirala se zbog tvrdoglavih dlačica koje počnu rasti nakon samo pol dana glatkoće, klela sve one "magične" kreme, pjene, recepte,metode, savjete itd. koji ne pomažu, nosila duge hlače ljeti jer noge jednostavnu nisu bile za izlaganje dnevnom/noćnom izlasku...
Sad,sjedim za kompom, donekle obrijanih nogu, porezana sa svih strana.I to zbog Malog. A,navečer se neće ni sjetiti poslati poruku, pitati jel dogovor vrijedi i dal ćemo se vidjeti.(p.s.nije da ga bum odvela nekud na sex,al ak se kaj zalomi...) I onda ću opet biti ljuta na samu sebe i pomisliti :"A,jesam ti rekla......još uvijek padaš na njegova lažna obećanja!"
Da, padam. Nažalost.
Ajd,nek se dečki jednom depiliraju za nas, pa nek vide kak je nama curama!
Update:
Bio je vani.Al je rekao da nije vani.
Ma,odi si navlačit maloljetnicu neku,nemam više živaca ni volje za tebe.Dosta!!!

Kako je biti malen u svijetu visokih.
Metar i žilet sam.
Ok, nisam ni imala od koga naslijediti visinu.
Rekao mi frend neki dan da ne zna osobu manju od mene. Hm.
A,kolko to nekad zna iritirati.......
Teško je na koncertima. Sva oduševljena čekam početak svirke kad se pred menom stvori tip od 2 m i ni makac. Halooo! Nije baš ugodno gledat cijelu večer tuđa leđa (ajd, ak još ima dobru guzicu,možda i prođe). Najbolje bi bilo stat pred pozornicu,al to mi nije neki gušt.Pogotovo dok se pogaju....
Svi imaju naviku gladiti vas po glavi. Kaj mi na čelu piše :"Pomazi me?". Nisam pesek. OK,ak sam vam draga i slatka, bar me normalno pozdravite.
Kad sam plesala u mažor., uvijek sam bila ili zadnja u liniji, jer sam bila najmanja, ili prva naprijed (zavisi o formaciji). Tako je i nastao jedan od mojih brojnih nadimaka, Točkica.
Svima služite kao sredstvo odmaranja. Vaše rame je idealno za nasloniti se i predahnuti. Nisam ti ja zid da se nasloniš na njega kad god poželiš.
Stajanje za šankom i čekajući da vas posluže, donosi muke. Uvijek se progura netko viši,koji će prije doći do osvježenja, bilo to bez-ili alkoholno piće.Grrr...
I,još puno takvih primjera....
Ali, prednosti- dobro je što stanete i u najmanji kutak, kroz gužvu se provučete bez problema, jer vas ne stignu ni uočiti kak se gurate, nemate problema sa predugim trapericama (ok, ja imam), nije vam bitna dužina kreveta, ne strahujete da nećete moći proći kroz vrata.......
Ipak, otrov se čuva u malim bočicama. 