
Sjedili smo na klupici,na njegovu inicijativu.Usred bijelog dana. Razgovarali.Zelene oči su me gledale i upijale.
2 poziva su prekinula sve. Ustao je, rekao:"Vidimo se." i otišao. Bez zagrljaja,bez poljupca.
Čemu sve ovo vodi?
Ne javljam mu se,ne zovem ga, ne predlažem da se nađemo.
Sve to on radi, prvi. Ali,ne vidim da želi nešto više od toga.
Ne usudim se postaviti ono kobno pitanje: "A,što je ovo između nas?" (znamo kak to završi).Uz sve one puste riječi u pijanom stanju, nije dao nikakav znak da li je ovo sve prolazno ili će jednog lijepog dana preći u nešto više.
Zbunjena sam.
Hm,a, želim li ja uopće nešto više?Dečka?!
Iskreno, ne znam. Više ni ne znam kak je to biti u vezi sa nekim. Prošlo je 3 godine od njega. Izgubila sam osjećaj-dok si često s njim, izlazite skupa,idete jedno k drugome doma, trenuci nježnosti, svađe....
Znam, sve se to vrati dok si u toj situaciji, al sad dok pomislim, ne bi se znala snaći u ulozi nečije cure.Nije lako biti moj dečko. Možda jer sam jedna od onih osoba koje vole da je onak kak si oni zamisle, što se tiče veza.Pa tu nastaju problemi.
Promijeniti ću se,valjda. Do onda ću i dalje tražiti .........
Neki bi rekli:"Zaljubljena si."Nisam. Samo sam osoba koja voli previše razmišljati i analizirati .
Oh, zove me.
Bježim.Kiša,grmljavina.Skripte čekaju.Vratit ću se...

*zarazila sam se*
Subota navečer.Otvara ormar.
Prugasto.
Crno-bijela, sivo-crna, zeleno-plava, bijelo-plava, narančasto-žuta, smeđe-crna...
Da, slaba sam na prugaste majice.I sa zvjezdicama. I sa točkicama.
Za rođendan ću si priuštiti jednobojnu.(nemojte me držat za riječ...)
Uzima crnu majicu, crni lančić-kuglice. Paše uz raspoloženje....
Zašto mislimo da su frendovi sa povlasticama dobra stvar?!
Družili smo se ovaj vikend. Malo više i daleko od ostalih.
Puno smijeha, razgovora, ljubljenja, zagrljaja, grijanja....
Zaključak: to funkcionira samo u pijanom stanju.
Petak smo proveli uživajući, dok sam jučer imala osjećaj da sam pod povećalom.
Toliko analiziranja. *kaj imaš doma ploču sa plus/minus karakteristikama*
Neke riječi mogu zvučati tako simpatično, a opet lažno.
*što pijan govori, trijezan misli*
*pesimizam on*
Vidjet ćemo. Sve mi to liči na igru, samo ne znam tko upravlja njome, on ili ja...
*pesimizam off*

Jel radi?
Radi.
Wauuuu kak je....novo.
LaRamie bi puno toga. A,puno toga ne može dobiti....
Kao dvije pozitivne ocjene u indexu.
Kao Vans patike.
Kao najluđi rođendan do sada(naravno svoj).
Kao zabavnu trijeznu subotu. (ajd, zalomi se to nekad)
Kao dan na moru.(iako je već prekasno)
Kao dan na Špancirfestu.
Kao dan bez živciranja.
Kao dečka za kojim dugo uzdiše.
Itd.
Super je maštati,ha?
Ajd, bar sam dobila mengu, pa me PMS tolko ne pere. Aha.
Domino efekt. Da mi je mijenjati neke situacije. A,opet, da ih promijenim ko zna jel bi sad tu sjedila i pisala ovaj strašno glup post, jel bi uopće imala blog, jel bi upisala ovaj faks, jel bi imala ove prijatelje uz sebe....Puno jel.
Hm, bolje ne mijenjati ništa nego se suočiti sa onim što jest.
Znate onaj frend u celibatu?
E, više nije. 
Nije bilo leptirića,ali sam razgibala jezik. Veliki upitnik stoji, nećemo prebrzo donositi odluke, frendovi s povlasticama.Oujeah.
Učim,mama,učim.Skuhaj mi nescafe!

Gotovo. Pauziranje.
Rođendani, tulumi, alkohol, svađe, smijeh, opsjednutost, ignoriranje, koketiranje....
Ovaj put me nije pratio doma, nego je rekao da me želi bolje upoznati.Njegova riječ celibat pokvarila je tijek događanja.
Zgrožena svojom kilažom i odrazom u ogledalu, bilo je vrijeme da nekaj poduzmem.Našla sam društvo za rolanje koje je iz zezancije postalo svakodnevno i nitko se ne žali. Rolanje i tračanje-ugodno s korisnim.
Pravne knjige čekaju. I čekaju. K vragu,nikak da se primim učenja,a htjela bih dati ta 2 ispita. Stvarno.
*LaRamie, primi se knjige.Odmah!*
Ironično (sa blagim podsmijehom) pitanje konobara jel imam 18 god. kod naručivanja pol litre bambusa, podsjetilo me da za manje od mjesec dana imam rođendan. 21. I opet ću ga dočekati u metropoli, na ispitu. Sama.
Razočarana sam. U neke ljude. Prijatelje. U neke situacije. Jako.
Kreme za samotamnjenje su užas. Ta narančasta boja.Fuj. A i opet se namažem i prigovaram. Piše operite ruka, opereš, ostanu bijele, ne opereš, ostanu narančaste.Ma,ko da imate žuticu. Bacit ću te u smeće, jao!
Opsesija Adamom je prevelika. /gdi je sad Spacecookie da me podrži?/
Hm, mislim da je Singer kriv za to. Previše me podsjeća na njega.
Singer je osoba koju zaljubljeno gledam već godinu dana.Stvari koje su me kočile više ne postoje, prekinuo je s curom.Napokon.
Frendice kažu:"Baci se na njega!" Ja kažem:"Ne još." Između ramena za plakanje i frendice, biram frendicu. Ima vremena. Ha?
Bit će lijepo rolati, dok on trči kraj nas.
Mmmmm...........