
Kako je biti malen u svijetu visokih.
Metar i žilet sam.
Ok, nisam ni imala od koga naslijediti visinu.
Rekao mi frend neki dan da ne zna osobu manju od mene. Hm.
A,kolko to nekad zna iritirati.......
Teško je na koncertima. Sva oduševljena čekam početak svirke kad se pred menom stvori tip od 2 m i ni makac. Halooo! Nije baš ugodno gledat cijelu večer tuđa leđa (ajd, ak još ima dobru guzicu,možda i prođe). Najbolje bi bilo stat pred pozornicu,al to mi nije neki gušt.Pogotovo dok se pogaju....
Svi imaju naviku gladiti vas po glavi. Kaj mi na čelu piše :"Pomazi me?". Nisam pesek. OK,ak sam vam draga i slatka, bar me normalno pozdravite.
Kad sam plesala u mažor., uvijek sam bila ili zadnja u liniji, jer sam bila najmanja, ili prva naprijed (zavisi o formaciji). Tako je i nastao jedan od mojih brojnih nadimaka, Točkica.
Svima služite kao sredstvo odmaranja. Vaše rame je idealno za nasloniti se i predahnuti. Nisam ti ja zid da se nasloniš na njega kad god poželiš.
Stajanje za šankom i čekajući da vas posluže, donosi muke. Uvijek se progura netko viši,koji će prije doći do osvježenja, bilo to bez-ili alkoholno piće.Grrr...
I,još puno takvih primjera....
Ali, prednosti- dobro je što stanete i u najmanji kutak, kroz gužvu se provučete bez problema, jer vas ne stignu ni uočiti kak se gurate, nemate problema sa predugim trapericama (ok, ja imam), nije vam bitna dužina kreveta, ne strahujete da nećete moći proći kroz vrata.......
Ipak, otrov se čuva u malim bočicama. 
Post je objavljen 01.07.2007. u 15:16 sati.