Lein svijet

Sve je u maskenbalskom duhu. Na TV-u svaki dan prijenos povorki, zabavi. U trgovinama police pune maski, kostima, periki i krinki. Tolike pripreme za dane kad želiš biti netko drugi, za dane kad se mičeš od svakodnevice, kad si zaokupiran koji ćeš kostim odjenuti i koja šminka ti najbolje ide uz to, pripremaš se kako bi najbolje odglumio maskotu, želiš biti netko o kome si kao mali sanjao ili ipak netko čijom bi se maskom što bolje sakrio od svijeta. Želiš da ti se dive, daješ si truda samo da bi izgledao bolje od svih.
Zar ne mislite da su maškare zapravo svaki dan? Svakog dana se sakrivamo od svijeta, skrivamo dio sebe koji smatramo da drugi ne zaslužuju ili ne smiju vidjeti. Skrivamo suze, skrivamo probleme, skrivamo bol, skrivamo pravog sebe ispod maske, a ta maska je osmijeh. Osmijeh koji ponekad izgleda toliko uvjerljivo, da nitko ne primjeti da zapravo duboko u sebi nisi sretan. Glumimo svakog dana, glupiramo se preko dana i glumimo da je sve u redu, glumimo sreću. Svaki dan se šminkamo sakrivajući nesavršenosti lica, ili možda podočnjake, možda uplakane kutove očiju. Svakog dana tražimo što ćemo obući, kombiniramo kako bi što bolje izgledali, kako bi bili bolji od drugih, kako bi nam se divili. Sanjamo nešto što smo oduvijek željeli, bilo to zanimanje, škola, partner, putovanje, izlasci, prijatelji... Nije važno o čemu se radi, važno je imati snove, živjeti za nešto, za nekoga, imati svoj životni cilj. Živimo u snovima, jer nam se često ne ostvaruju, ali opet glumimo da smo zadovoljni.
Tako da, maškare definitivno nisu samo u veljači, već svakog dana. Ljudska rutina je glumiti, smišljati laži kako ne bi odgovarali na osobna pitanja, s vremenom i smijeh postane navika, pa više ne raspoznajemo iskrenost osmijeha. Na kraju svakog dana, maškare završe, maske padnu, šminka se razmaže, frizura raščupa i sve izlazi na vidjelo. Bilo dobro ili loše, završi. Svemu u životu jednom dođe kraj.

Oznake: maskenbal, gluma, život