Jedna žena je čekala Mjesec da izađe. Nije ga dočekala. Momak je htio prijeći cestu, nije uspio. Nije dočekao. Požurio je i nije prešao. Dijete je htjelo pričekati mamu, nije stiglo. Majka je htjela reći istinu svojoj kćeri, čekala je i nije rekla. Vozač je krenuo na put, oprostio se od žene, sačekao par minuta i nije stigao na kraj puta.
Ti si mi jučer htjela nešto reći i rekla si kada si osjetila da ništa nećeš izgubiti, nego da ćeš dobiti. Za razliku od njih, imala si mene. Ja sam ti otvorio vrata izazova koji se zove: kazati. Ti si hrabro stupila nogom u nepoznato i rekla si. Danas si bogatija za jedno znanje i iskustvo. Više nikada nemoj čekati da bi nešto rekla, nemoj potiskivati u sebi svoju misao. Misao je tu da se izrekne, njezin život nema smisla ako nije rečena, ako se nije čula, ako se nije pročitala.
Ja sam čekao prije, kao ti jučer. I što sam dobio, ništa. Što sam izgubio, jako puno. Čemu sebi život pretvoriti u trenutak koji će biti "pravi". Misliš li da takav trenutak zapravo postoji? Da je taj trenutak nešto bolji od sekunde prije ili kasnije. Ne. Život ne čeka, on ima vremena, ali ide dalje. Zato i ti ne čekaj nego idi dalje. Samo idi, samo govori, samo želi i samo pitaj, reci, napiši.
Radi toga što sinoć napisala, ja se neću promijeniti. Naučio sam da se ljudi osjećaju silno važnima, jakim, moćnim kada osjete kakve darove imaju skrivene u sebi.
Rekla si mi još nešto. Rekla si, ja sebi nikada ne vjerujem. A ja sam ti rekao, kada nemaš više nikoga, kada si sama na ovom svijetu imaš Sebe. Najveći dar nosiš u sebi. Samog Sebe. Ta osoba te voli, cijeni i poštuje i što je najbitnije nikada te neće izdati, iznevjeriti…
Čekala si sinoć Mjesec i dočekala si ga. Žena je čekala svoju kćer i dočekala je. Vozač je krenuo na put i javio se ženi da je došao. Momak je prešao cestu.

Svatko od njih je vjerovao sebi. Vjeruj i Ti.

Oduvijek su mi bile fascinantne fotografije koje prikazuju što se dogodi kada kap vode padne i rasrpši se. Prije nisam imao aparat koji bi svojim tehničkim mogućnostima doskočio ovom teškom zadatku. Danas sam dao mašti i kreaciji na volju i kako to uvijek biva, rezultati nisu izostali :)

Evo nakon dugo vremena imao sam prilike posjetiti taj dvorac. I nemam što drugo reći osim da je mjesto, sama priroda, dvorac, sve kao uklopljeno u neku cjelinu. Jezero je samo na prvi pogled maleno, ali oko njega imate hodati dobra dva sata. Ili se to meni činilo jer je aparat neprestano škljocao. Sva sreća što je bilo rezervi kartica. No da ne duljim, fotke govore puno više od mojih riječi. Ja se i dalje divim dok ih gledam..

















Za mog prijatelja Vincija - fotka samo za njega

FZ50 12x zoom

Skymap

Nije mi samo jasno da li će se sada na Rivi održavati i rave ili techo party jer ime je već prikladno. Jedan uz drugi stoji građevina stara 1700 godina i beton star par dana. I vjerujem i sklon sam mišljenju da će građevina stajati i dalje. Za tehnobeton nisam tako siguran. Sve je to divno krasno i novo. Prva zamjerka je samo osvjetljenje: ma kako su loša bili prijašnja rasvjetna tijela, ova su još gora. Vjerojatno ćemo ići po Rivi sa lampandinom i pipati sa nogom put ispred sebe. Predivno. Razvit će se biznis prodaje lampandina na oba kraja Rive. Drugo što me fasciniralo su famozni držači tendi. Možda oni iz ptičje perspektive izgledaju divno, ali sa perspektive obična čovjeka nagrđuju Rivu i to je nedvojbeno.
No što je sada, tu je. Ljeto dolazi. Sadašnja mladež će se brzo naviknuti na novo stanje stvari. Meni osobno, već sada fali stara Riva....

ma dobro, ima i drugih boja, ali plava prevladava :)