Jedna žena je čekala Mjesec da izađe. Nije ga dočekala. Momak je htio prijeći cestu, nije uspio. Nije dočekao. Požurio je i nije prešao. Dijete je htjelo pričekati mamu, nije stiglo. Majka je htjela reći istinu svojoj kćeri, čekala je i nije rekla. Vozač je krenuo na put, oprostio se od žene, sačekao par minuta i nije stigao na kraj puta.
Ti si mi jučer htjela nešto reći i rekla si kada si osjetila da ništa nećeš izgubiti, nego da ćeš dobiti. Za razliku od njih, imala si mene. Ja sam ti otvorio vrata izazova koji se zove: kazati. Ti si hrabro stupila nogom u nepoznato i rekla si. Danas si bogatija za jedno znanje i iskustvo. Više nikada nemoj čekati da bi nešto rekla, nemoj potiskivati u sebi svoju misao. Misao je tu da se izrekne, njezin život nema smisla ako nije rečena, ako se nije čula, ako se nije pročitala.
Ja sam čekao prije, kao ti jučer. I što sam dobio, ništa. Što sam izgubio, jako puno. Čemu sebi život pretvoriti u trenutak koji će biti "pravi". Misliš li da takav trenutak zapravo postoji? Da je taj trenutak nešto bolji od sekunde prije ili kasnije. Ne. Život ne čeka, on ima vremena, ali ide dalje. Zato i ti ne čekaj nego idi dalje. Samo idi, samo govori, samo želi i samo pitaj, reci, napiši.
Radi toga što sinoć napisala, ja se neću promijeniti. Naučio sam da se ljudi osjećaju silno važnima, jakim, moćnim kada osjete kakve darove imaju skrivene u sebi.
Rekla si mi još nešto. Rekla si, ja sebi nikada ne vjerujem. A ja sam ti rekao, kada nemaš više nikoga, kada si sama na ovom svijetu imaš Sebe. Najveći dar nosiš u sebi. Samog Sebe. Ta osoba te voli, cijeni i poštuje i što je najbitnije nikada te neće izdati, iznevjeriti…
Čekala si sinoć Mjesec i dočekala si ga. Žena je čekala svoju kćer i dočekala je. Vozač je krenuo na put i javio se ženi da je došao. Momak je prešao cestu.
Svatko od njih je vjerovao sebi. Vjeruj i Ti.
Post je objavljen 29.05.2007. u 10:33 sati.