Vidjeli ste fotke koje su nastale na izletu. A prije izleta je bila jedna kavica. Na autobusnom kolodvoru. I ne brinite se, nije bila ljubavne prirode. I na kavici je pala razmjena: ja njoj dvije velike fotke, a ona meni čokoladu i jednu malu knjigu. Naslov mi se svidio odmah ali je nisam htio čitati. A čokolada je uvijek dobrodošla. I tako, kao što vidite vratio sam se sa putovanja, i bilo je lijepo. Ne samo radi osobe koja mi je dala knjižicu i čokoladu ali je i onda dijelom zaslužna zašto je izlet bio jako, jako lijep.
A sada da se vratimo toj osobi. Vi je ne znate. Nikada je nećete ni upoznati. I ja sam upoznao sasvim slučajno. I znate onaj feeling kada shvatite nakon svega par prozborenih riječi da je to tip osobe kojemu možete vjerovati. Kao da stavite svoju dušu na dlan i pružite joj dlan, bez straha da će iskoristiti vaše povjerenje. Komunikacija koja je nastala poslije početnog upoznavanja govorila je u prilog toj tezi. I nije pogriješila. Mislim da dosada nisam imao priliku u životu upoznati osobu koja je tako brzo došla do brda mojih "tajni" koje znaju samo moji pravi i istinski prijatelji.
Zašto je to tako, rekao sam vam maloprije: vjerujem joj. Ne znam zašto. Ali jesam. I tu je kraj priče. Više ne tražim objašnjenje niti se umaram sa pitanjima , jer za tu osobu pitanja i nisu bitna kao ni odgovori. Ona jest već sada prijatelj.
A sjećate li se knjižice sa početka teksta? Sinoć sam je otvorio i pročitao od korica do korica. Kako se radi o pravoj maloj minijaturi čitanje je trajalo koji minut. A rečenice u njoj su bile predivne. Stoga vam donosim jednu izreku koja me posebno dojmila.
" Život je dijelom ono što napravimo od njega, a dijelom ono što od njega naprave prijatelji koje si odaberemo"

Hvala Ti!