Ako se ne varam ovako ide jedan od pjesama. I mada sam u Zadru bio manje od 24 sata: uspio sam napraviti brdo stvari i usput toliko željno odmoriti se. Vrijeme je bilo savršeno: više ljetno negoli proljetno. Sunca je bilo u izobilju: dakle sve u svemu: kratak i brzi odmor. Nadam se da ću sljedeći put imati više fotki za pokazati. Imam ih i sada, ali nisu za javnost (a sada vi mislite što je na njima) :))


Ovako je put započeo: poslije jedno 45 minuta vožnje: taman kada smo prošli Marinu, autobus se naglo zaustavio, a vozač nas je uredno "izbacio" iz busa. Kako sam bio spavao nije mi jasno zašto to radi, sve dok se nisam okrenuo i pogledao gusti bijeli dim koji se dizao iz motora. Onda mi je sve bilo jasno. Danas čitam da je događaj objavljen i u "24sata"

Klik na sličicu i dobivate novu u rezoluciji 1024*768 piksela: za jedan lijepi i fini proljetni desktop :)

A kako je takav dan šteta propustiti, izašao sam malo do grada, pa na Rivu. Riva nažalost još nije gotova, ali je luka puna brodova :) Ipak traje boat show.
A osim brodova ljepotica, nađe se tu i tamo pokoja ljepotica koja sjedi i čita :) Jednako je lijepa kao i brod ako ne i ljepša...

Vidjeli ste fotke koje su nastale na izletu. A prije izleta je bila jedna kavica. Na autobusnom kolodvoru. I ne brinite se, nije bila ljubavne prirode. I na kavici je pala razmjena: ja njoj dvije velike fotke, a ona meni čokoladu i jednu malu knjigu. Naslov mi se svidio odmah ali je nisam htio čitati. A čokolada je uvijek dobrodošla. I tako, kao što vidite vratio sam se sa putovanja, i bilo je lijepo. Ne samo radi osobe koja mi je dala knjižicu i čokoladu ali je i onda dijelom zaslužna zašto je izlet bio jako, jako lijep.
A sada da se vratimo toj osobi. Vi je ne znate. Nikada je nećete ni upoznati. I ja sam upoznao sasvim slučajno. I znate onaj feeling kada shvatite nakon svega par prozborenih riječi da je to tip osobe kojemu možete vjerovati. Kao da stavite svoju dušu na dlan i pružite joj dlan, bez straha da će iskoristiti vaše povjerenje. Komunikacija koja je nastala poslije početnog upoznavanja govorila je u prilog toj tezi. I nije pogriješila. Mislim da dosada nisam imao priliku u životu upoznati osobu koja je tako brzo došla do brda mojih "tajni" koje znaju samo moji pravi i istinski prijatelji.
Zašto je to tako, rekao sam vam maloprije: vjerujem joj. Ne znam zašto. Ali jesam. I tu je kraj priče. Više ne tražim objašnjenje niti se umaram sa pitanjima , jer za tu osobu pitanja i nisu bitna kao ni odgovori. Ona jest već sada prijatelj.
A sjećate li se knjižice sa početka teksta? Sinoć sam je otvorio i pročitao od korica do korica. Kako se radi o pravoj maloj minijaturi čitanje je trajalo koji minut. A rečenice u njoj su bile predivne. Stoga vam donosim jednu izreku koja me posebno dojmila.
" Život je dijelom ono što napravimo od njega, a dijelom ono što od njega naprave prijatelji koje si odaberemo"

Hvala Ti!

Fotografije govore sve. Stoga uživajte! :)

Sličice su slabe, ali eto da ne pomislite da ništa ne radim :)

Gasim 33 svjećice na svojoj torti :)

I ovaj put stara ekipa. Ja, Vincijeva cura i Vinci. Odredište poznato, volje se ima. No ovaj put smo se malo preforsirali .Zrak je bio neuobičajno suh. Imali smo sreće što sunce nije bilo jako, pa se dalo preživjeti. Ja sam osobno zadnju kap vode popio na vrhu. A do vrha je trebalo ravno 4 sata. I moram napomenuti malu činjenicu da sam došao prvi ( i to se katkada meni dogodi). Cura i Vinci su došli naknadno (tko zna zašto su kasnili , vjerojatno je u pitanju)
Mada slika ima, sumaglica mi nije dozvolila da snimim prelijepi pogled, no svakako nisam radi toga odustajao od fotografiranja. Na povratak smo potrošili još 3.5 sati što je ovu rutu učinilo izuzetno dugačkom. Vincijeva cura je vidjela par zmija, a ja samo jednu malenu :) Dakle njihovo doba je ipak došlo, pažnje nikada previše. I da ne dužim: fotke su tu. Snimanje zadnje fotke je inicirala Vincijeva cura, pa joj je zato i poklanjam :)


Pogled na cilj u daljini,no ipak je cilj osvojen


Leptirić nije pobjegao mom aparatu


Tvrđava na Klisu- pogled iz neuobičajene perspektive


Cvjeće nisam izostavio, ali ovaj put ga je bilo malo


Što reći na ovu sliku?


Izmorili smo se dok smo došli do ovdje, ali vrh je osvojen


1044 paklena metra


Ja na vrhu: na slici ne izgledam sretan, ali vjerujete da sam bio :)


Pogled na Stobreč: lijepo se vidi Žrnovnica koja se ulijeva u more


Autocesta ima mnogo lijepih građevina....


Ne znam koja je ptica u pitanju, ali je svakako golema.


Da nema trave, rekao bih da je Mjesečev krajolik


Zvjezdano selo, opservatorij na Mosoru


Slika za Vincijevu curu, telac je skroz simpa: niti ne zna da će ga vidjeti mnoštvo ljudi. Postao je medijska zvijezda a da to niti ne zna :)