I ovaj put stara ekipa. Ja, Vincijeva cura i Vinci. Odredište poznato, volje se ima. No ovaj put smo se malo preforsirali .Zrak je bio neuobičajno suh. Imali smo sreće što sunce nije bilo jako, pa se dalo preživjeti. Ja sam osobno zadnju kap vode popio na vrhu. A do vrha je trebalo ravno 4 sata. I moram napomenuti malu činjenicu da sam došao prvi ( i to se katkada meni dogodi). Cura i Vinci su došli naknadno (tko zna zašto su kasnili
, vjerojatno je
u pitanju)
Mada slika ima, sumaglica mi nije dozvolila da snimim prelijepi pogled, no svakako nisam radi toga odustajao od fotografiranja. Na povratak smo potrošili još 3.5 sati što je ovu rutu učinilo izuzetno dugačkom. Vincijeva cura je vidjela par zmija, a ja samo jednu malenu :) Dakle njihovo doba je ipak došlo, pažnje nikada previše. I da ne dužim: fotke su tu. Snimanje zadnje fotke je inicirala Vincijeva cura, pa joj je zato i poklanjam :)

Pogled na cilj u daljini,no ipak je cilj osvojen

Leptirić nije pobjegao mom aparatu

Tvrđava na Klisu- pogled iz neuobičajene perspektive

Cvjeće nisam izostavio, ali ovaj put ga je bilo malo

Što reći na ovu sliku?

Izmorili smo se dok smo došli do ovdje, ali vrh je osvojen

1044 paklena metra

Ja na vrhu: na slici ne izgledam sretan, ali vjerujete da sam bio :)

Pogled na Stobreč: lijepo se vidi Žrnovnica koja se ulijeva u more

Autocesta ima mnogo lijepih građevina....

Ne znam koja je ptica u pitanju, ali je svakako golema.

Da nema trave, rekao bih da je Mjesečev krajolik

Zvjezdano selo, opservatorij na Mosoru

Slika za Vincijevu curu, telac je skroz simpa: niti ne zna da će ga vidjeti mnoštvo ljudi. Postao je medijska zvijezda a da to niti ne zna :)
Post je objavljen 02.04.2007. u 00:56 sati.