Mobil zazvoni i ja se javim. Sa druge strane ženski glas. Njezin. Dolazim, kaže, za par sati sam u najlipšem gradu na svitu. Ti sve organiziraj, idemo na onaj otok o kojemu si pričao. Pa ti si luda, kako sada odjednom, zapitam je. Zato me i voliš što sam luda, kaže ona meni. Da, odgovorih, među ostalima. Ok , vidimo se za par sati na kolodvoru. Brzi pogled po sobi, i nađem ruksak i ukrcam pokoju majicu. Sva sreća što je ljeto i sa svakakvim krpicama se možeš provući kao pristojno odjeven. Pogled na sat, pa u grad. Treba kupiti karte za katamaran. Sati su prošlo brzo. Njezin autobus se zaustavlja ja čekam. Od gužve je ne vidim, ali ona vidi mene. Prema meni ide veliki slamnati šešir, cura u kratkoj majci i kratkoj suknji ispod koje se vidi crveni kupaći. Evo me, u paketu, tvoja sam sljedeća dva dana. Zapravo niti toliko, stoga iskoristi svaku sekundu pažljivo, govori i smije se. Hoću ljubavi, spremno odgovaram i ljubim je. Ne buni se, a ni ja, poljubac traje dovoljno dugo da su mi okolni mladići i cure svakako pozavidjeli. Uhvatih je za ruku, i trk na katamaran. Katamaran nikoga ne čeka , pa niti nas. Odlučili smo biti na palubi, dan je paklen, ne treba nam kuhanje u kabini. A i ona želi malo morskog zraka nakon putovanja u busu. Smije se i veseli, skinula je majicu, a ja se skriveno oblizujem. Njezino tijelo je meni dalo jako puno zadovoljstva, nadam se da je i ona uživala sa mnom. Tvrdila je da je. Istinu možda nikada neću niti saznati. Katamarani kratko plove. Tim bolje. Eto nas na otoku, ekipa silazi, mi ih pratimo: sve gosti koji cvrkuću na raznim jezicima. Trk do prve samoposluge i kratka opskrba namirnica. Želim se što prije uvaliti u more, želim se okupati. Sunce, cvrčci, miris borova i ona. Ma ona najljepše miriše od svih. I stalno me prati njezin veseli pogled. Šetasmo samo kilometar ili dva, ali i to izgleda previše. No našem putu je ipak došao kraj. Pokazujem joj plažu za dvoje: udubinu između dva kamena, širine kojih dva metra. Za mene i nju. Bacamo sve sa sebe, skidamo se, i more je naše. Držim je za ruku dok polako ulazimo i svako malo je pogledam. Ništa ne govorimo. Veselo se smijemo i plivao. Tu i tamo se približimo da se poljubimo. Ja sam krenuo put obale, a ona je ostala iza mene. Došao u plićak i stao, okrenuo se, a ona je plivala do mene. Kada je došla blizu rekla je, hej dragi imam poklon za tebe. Što, upitah. Odgovor su bile crvene gačice njezina kostima. Uzviknuo sam, ali, ali to znači da si go.. , i zastao na pola. Smijeh je bio odgovor. Privila se uza mene, a ona su joj ruke nestale pod vodom i začas sam dijelio njezinu golu sudbinu. Došli smo do samog plićaka i uživanje je počelo. Nismo se žurili, uživali u svakom trenutku. Čudan okoliš za vođenje ljubavi, ali svakako izuzetno lijep. Kao da si u svemiru, lebdiš i uživaš. Tek pokoji uzdah koji joj bi se otrgao nagovještavao je kako joj je dobro. A ja se žaliti neću. Prekrasno kupanje. No svemu lijepom dođe kraj. Počeli smo slušati glasove koji dolaze, pa smo prešli u "pristojnu" pozu. I uživali smo i dalje, načina ima bezbroj. Poslije podužeg boravka u moru, izašli smo i stali smo uživati u moru. Mazali smo se međusobno, s tim da je to sve bilo osim mazanja. Da krema je bila na našim tijelima, ali, da ali, napokon ovo ali ima neki čudan i veseli prizvuk.
Odspavali smo i probudili se navečer. Mada je ljeto i kraj mora zna biti prohladno. Spojili smo vreće za spavanje u jednu veliku i strpali se unutra. Odmoreni i veseli opet smo vodili ljubav. Užitku nema kraja. Vrijeme je stalo i to mi je trebalo tog trenutka. Vrijeme koje stoji i vrhunci uživanja. Negdje pred jutro, nebo se pročistilo do izmaglice i ugledali smo zvjezdano nebo. Nismo puno čekali, zvijezde su padale, ne često, no daleko od rijetkog. Upitah je, što si zaželjela, a ona mi kroz smijeh kaže: jednu pusu ljubavi. Što drugo, što , reci mi? Ništa draga, poljubac je vrelo ljubavi. Ljubit ću te i bit ćeš voljena. A ona na to kaže: da, izvor ljubavi je poljubac. Spojile su nam se usne po tko zna koji put danas i opet, bilo nam je malo. No umor je činio svoje, zaspali smo zagrljeni, omamljeni mirisima i toplinom koja je polako ali sigurno nadolazila. Otvorio sam oči prije nje. Kako sam mrzio jutro koje se rađa, kako sam mrzio Sunce koje izlazi. To je značilo da je svaka sekunda koja je prošla ,sekunda manje sa njom. Suza mi je kliznula niz lice. Zašto boli kada voljena osoba odlazi? Neću da ide, želim da ostane kraj mene. A nebo više nije bilo posuto zvijezdama koje padaju i koje bi uslišale moju želju. Sunce je i nju probudilo, i prvo što je vidjela je moje uplakano lice. Zašto plačeš ljubavi, što se dogodilo? Ništa, kažem ja, ugrizao me komarac pa me boli, laž koja mi je prva pala na pamet, a znam da će prestati držati vodu čim se ona razbudi. Gdje pita, gdje, i onda stane. Shvatila je čemu moje suze. Ne plači ljubavi, neću otići zauvijek, vratiti ću se, opet, obećavam. Ne želim tvoja obećanja niti ih trebam. Kada poželiš da dođeš, dođi kao jučer i ja sam najsretniji momak na svijetu. Poljubila me, ovaj put bez požude, Poljubac koji liječi bol. I bilo sam opet veseo. Hajdemo još jednom u vodu, oproštajno kupanje za kraj. Kao da te ne znam, kaže ona, sve će to biti osim kupanja. A tebi kao mrsko, jel se to buniš, pitam je. Začepila mi je usta svojim ustima namjesto odgovora. Bacili smo brzinsko kupanje, pokupili krpice i pravac katamaran. Katamaran nikoga ne čeka…..