Mali Ivica zakasnio kući, pa ga dočekala zabrinuta majka.

- Gdje si bio sine do sada?

- Paa, bio sam sa Maricom u parku.

- A što si tamo radio?

- Znaš mama, mi smo sjedili na klupi. Onda su na drugu klupu došli dvoje i počeli se ljubiti, pa smo se Marica i ja počeli ljubiti.

- I onda?

- Onda je striček onoj tetici skinuo bluzu i počeo ju ljubiti u cice, pa smo to i ja i Marica učinili. Zatim joj je dignuo suknju i skinuo gaćice, pa smo Marica i ja isto učinili.

- I što je onda bilo? - upita već zaprepaštena majka.

- Paa, onda su ono dvoje otišli u grmlje... a mi smo se obukli i došli kući, jer nas nije tjeralo kakati!

Što je lijep ovaj dan, kada je sladoled hladan :)

Evo me malo uhvatila fractalomanija: pa su iz tog razloga nastale sljedeće slike. Nisu plave ali su lijepe. :)

Iako po prvi put nemam morsku pozadinu nego riječnu: sve je opet plavo: opet su u pitanju moje fotke (koje sam malo poplavio za ovu prigodu) i odmah mi se Blog bolje osjeća :)

Pa sam malo promijenio pozadinu Bloga. Tako da se ne misli da vlasnik ne vodi računa o izgledu Bloga :) Ionako ako mi bude nedostajao stari izgled: sa dva tri klika miša sve se vrati u "normalu". Računala i služe tome da nam učine život što lakšim i ljepšim. Post kao post bez slike ne bi bio onaj pravi: stoga evo slike iz koje je izašao ovakav izgled Bloga.

Poslao ja danas sličicu koja krasi ovaj Blog i odmah "preko veze" dobio jednu glazbenu želju. I tko onda kaže da slika ne kaže 1000 riječi. Evo slike pa i vi malo uživajte u njoj!

Kada sve bude ispravno napisano, današnji dan slavim jer sam prešao 50.000 kredita (točnije imat ću 50.132) Joj kako sam sretan: 65 dana rada oba moja kompa, ali i ta je granica srušena!
Idemo dalje.
Plavi pozdrav!!!!

koja se danas obrisala i kojoj je ova stranica ostala još jedina dodirna točka sa mnom, molim da se javi na mail.
Hvala

Jednom davno (ali nije bilo baš tako davno) dopisivah se sa jednom djevojkom koja je sretno zaljubljena. I onda se nešto dogodilo (što i dalje ne znam) i prestali smo sa dopsivanje. Zašto i opet ne znam. Dakle puno toga ne znam. Možda će ovo biti bajka o neznanju. I onda kako to inače biva: ostvari se ponovni kontakt i sada se napiše komentar tu i tamo. Čitah njezin Blog danas i primjetim da je malo promijenila tekst što se mene tiče. Pa sam onda i ja odlučio napraviti ono što sam njoj davnih dana obećao, a ona nije htjela primiti. Zašto, to i danas ne znam. Radi se zapravo o samo jednoj slici i stvarno mi nije jasno: što slika može promijeniti. Dakle da skratimo priču (e to znam napraviti), a kako se inače kaže da slika govori 1000 riječi: evo slike. :)

Našao sam grešku u novom procesoru (i prije nego sam očekivao) i moram ga ugasiti. Ovaj put na nepoznato vrijeme. Izgleda da logika ne štima kako bih ja htio. Možda se vratimo na stari logical unit jer ovaj novi ne daje željene rezultate mada je znatno brži.
Shutdown of logical unit is now complete.
CPU load is 0%
Waiting.....

Samo da zabilježim ovaj dan.
Počeo je jako dobro, a onda lagano skalira: uostalom to se i očekuje od njega :) Ali idemo dalje, neće me valjda jedan dan u godini pomutiti. Neću mu dat gušta. Idem pa di puklo da puklo. Naprijed. Stajanja nema!

Update
Dobar sa Silom jesi, ali imaš još mnogo to za učiti, moj mladi učeniče

Nakon 24 satnog gašenja logičkog procesora koji je prisutan u mojoj glavi (razlog: izvršena promjena programa i unaprijeđen software) koji bi trebao doći do rezultata brže nego prijašnji uz manju mogućnost pogreške, objavljujem da opet počinjem analizirati tuđe postupke :)
Logičkim rasuđivanjem koje je izveo stari procesor naišao sam na rupe u logici koje je trebalo hitno zakrpiti. A to nužno vodi nadogradnji software-a :)
Enabling logical unit
Logical unit enabled....
CPU power at 100%
.....

Evo kako nema nikoga da me liječi, moram ja sam. Sve žene me napustile, nigdje nikoga, osim moje milke koju lagano papam i čekam da ozdravim. Sve neke virtualne puse, hladne i daleke. Pravi lijek bi sada bila jedna prava pusa, onako od srca, da netko sjedne na kraj mog kreveta i da mi malo čaja i meda. Ali toga nema, dakle ostaje mi samo maštanje :(
Uz kratki pozdrav: apćihaaaaa (stavih ruku na usta) :(

Sve u svemu čini mi se da sam izašao iz kratkoročnog tamnog razdoblja i opet počeo uživati u ljepoti i sreći. Mislim da bi morao malo poraditi na sebi, da razdoblja traju kraće, a ljepota i sreća duže. To mi je trenutačno veliki prioritet. I još nešto: pisao sam par postova prije da ću početi selekcionirati ljude na koje trošim previše vremena, a oni to ne zaslužuju. Jučer sam to proveo u djelo i nije mi bilo baš lako, ali sam se napravio glup. Ako mogu drugi, mogu i ja, u čemu su oni pametniji. Dotična osoba je odmah digle nos put neba jer nije dobila odgovor koji je navikla od mene. Ne brinite se, Vas, Blogerice neću sankcionirati jer mi vi ne kradete vrijeme, dapače svojim riječima mi ukazujete na moje pogreške koje ja inače ne vidim.
:* 2 ALL ili kako li se to već piše: Pusa svima :)

Bilo je prekrasno, vrijeme je proletjelo u času. Plesalo se, pjevalo se i bilo je ludo veselo. Savršeno jednom rječju. A sada u krpe: danas je novi dan :)

Prijašnjih dana sve me je krenulo savršeno dobro. Poslije toga uvijek dođe loše ili lošije, gore ili još lošije. Upravo je krenulo loše. Svi nešto traže, svi nešto očekuju, uvijek mora biti kako drugi žele, uvijek i nitko mene ne shvaća. E pa baš me briga.
Može li itko mene prihvatiti takvim kakav ja jesam ili uvijek moraju tražiti nešto što nije u mojoj prirodi. Dajte mi izbor bez izbora. Dajete mi ništa, a tražite jako puno.
A zapravo u dubini duše znam da nitko nije kriv. Znam zašto sam ovakvog rasploženja, i znam gdje leži problem, ali ga prikrivam i ne želim ga riješiti. I kao sada kada znam pola rješenja, sve je riješeno. E pa nije. Ništa nije riješeno. Sve je još samo gore. Ali nema veze, Plavi će naći izlaz, kako ga je nalazio i prije. I u ničemu nije problem nego u nedostatku vremena. A ovaj put mi je promaklo samo tako, kraj širom otvorenih očiju. A vrijeme mi je promaklo jer sam pomagao ljudima koji to nisu zaslužili i koji su mi ukrali vrijeme. Kako kaže jedan voditelj: Ovaj trenutak se više nikada neće ponoviti. Nadam se da je u pravu, dobre stvari uvijek prođu kraj nas. Loše stvari prolaze stoljećima. Ali bitno je da i one prolaze i da će jednom ipak proći...

Evo mene nazad. ali slike ostaju, uspomene su još uvijek svježe. Kako to inače biva, sve što je lijepo kratko traje. A opet moraš se vratiti kući i već sada početi veseliti sljedećem posjetu. Lijepo je vidjeti toliko ljepote, toliko zelenila, prirodu...