Evo kako nema nikoga da me liječi, moram ja sam. Sve žene me napustile, nigdje nikoga, osim moje milke koju lagano papam i čekam da ozdravim. Sve neke virtualne puse, hladne i daleke. Pravi lijek bi sada bila jedna prava pusa, onako od srca, da netko sjedne na kraj mog kreveta i da mi malo čaja i meda. Ali toga nema, dakle ostaje mi samo maštanje :(
Uz kratki pozdrav: apćihaaaaa (stavih ruku na usta) :(