Neman statistike ni podatke nego samo ono šta vidin, a vidim da ništa nije isto ka u plodnijin godinama.
Manje ih je, manje trošu.
Ne razumin kako nan se to dogodilo kad imamo ovako vrsnog ministra - promotora našeg turizma.

Fotke san našla na fejsbuku, vlasnik je niktitanik.
Hrvatska nije u financijskom kolapsu. Zapravo, mi smo korak dalje.
To je naslov teksta šta ga je Dragurtin Lesar napisa na svom blogu.
Neman šta puno Lesaru dodat nit oduzet, čovik piše ka da iz knjige čita.
Da mi od svega ne pukne glava iden kidnit s blagon na kupanje.

P.S. Ovo mi se non-stop vrti po glavi, bit će da me podsjeća na aktualnu situaciju :
U operacijskoj sali za vrime operacije kaže doktor medicinskoj sestri :
-Sestro priključite se na internet i idite na stranicu www.kirurškeintervencije.net pa potražite odjeljak „Započeli ste operaciju i ne znate šta dalje“.
Fotke ovog prvi put ste vidili u veljači, ovo je od jučer, brda otrova su narasla al konačno je Ministarstvo zaštite okoliša diglo 4 prijave protiv tvrtke MLM d.o.o., a novi gradonačelnik da na reviziju ugovor šta ga je trovač tvrtka potpisala s bivšon vlasti.

Bila san cila 2-3 dana skoro pa mirna u vezi okoliša kod nas, ako izuzmemo pražnjenje septičkih jama pravo u more šta se radi godinama i nikom ništa.
Danas kad me nazva novinar Večernjaka za komentar nanovijeg poklona Zna se koje vlasti ovom gradu zanijemila san, jedva promucala to šta je napisa da san rekla, nisan mogla virovat.
Evo linka
Jamnjak je iza tvrđava koje vidite, u gusto naseljenom dijelu grada.

Najbolje bi bilo da nas odma sve pobiju.
Uvik iman 2-3 svoje pomidore, taman da mala blaga, tročlana banda, mater, ćaća i mi ne moramo kupovat svako uvozno smeće puno pesticida.
Naše osin kiše i koji put vode iz Krke ne poznaju ništa, rastu kako in da majka priroda.
Ove godine rodile ka blesave, svaki dan dilin šta uberen al ne moš toliko podilit koliko su one naumile rodit.
Vučen jučer dvi velike borše krcate pomidora a susjeda će :
-Ajme, šta će za vas dvoje tolike pomidore ?
-Kako šta će nan ?
-Pa ne možete toliko pojist na salatu, pocrvenit će van, prizrijat.
-To i oću.
-Zašto ?
-Za šalšu.
-O, blago vama kad pravite šalšu, triba se na ovu vrućinu 2-3 ure dobro ugrijat, mišat, pasirat...
-E, za sve šta valja moraš se potrudit.
Lišo je prošla jer najrađe bi ju bila poslala u neku stvar.
Ima nekoliko puta lošiji standard od mene, stalno grinta i kuka a sad kad može jeftino kupit pomidore, nakuvat fine šalše i zamrznit pa po godine imat ručak ona se ne bi grijala za učinit šalšu.
Blago nama, još i dobro prolazimo kakvih nas sve ima.

UP DATE - šalša je umak za prelit tjesteninu, pofrigat s jajima, jesti kao prilog uz miljun jela.
Zažuti se kapula na maslinovo ulje, doda bilog luka, pomidore ociđene od sjemenki, malo soli i dinsta dok sva voda ne ispari. Prid kraj se doda murtele, može i petrusimena.
Šporka šalša je kad se ovako jede, bez pasiranja, ja pasiran.
Ništa nisan kriva šta me ode malo ima, onaj FB je kriv, stalno mi krade vrime.
U ponediljak san po oblačnom i kišnom vrimenu krenila Dalmatinon do Remeta, sela u metropoli.
Sridnji je lipo vozija, Treći uglavnom spava, na cesti skoro nikog, ka da je zima a ne sezona.
U utorak san po sivilu i pljuskovima kafenisala u Lisinskom, Avenue Mallu i s blogericama po kućama.
U sridu skokla do knjižnice i ministarstva, u ledeni četvrtak brbljala uživo s Prisavlja pa otišla pazarit u neizbježni Kaptol centar.

U petak ručali vanka onda se posadili u dvi aute, u jednoj Stariji s Prvon i Drugon, u drugoj Njegova, pas i ja.
Ona je prvi put vozila Dalmatinon, auto je stalno palilo svićicu da mu nešto fali, Stariji je na pumpi čita knjižicu od auta i utvrdija da nije ništa samo svićica zeza a ipak se iz opreza vozilo jedva 190-200.
Kad san vidila Zir spasila san se.

Za čas se ukazalo Jure Radića ždrilo i napokon kuća
Svugdi pođi, kući dođi.
Konačno je i meni uspilo uvatit kapi kiše na listovima i ogradi.

Kako i ne bi, od pet dana u Zagrebu kiša je padala šest, a nebo san vidila tek danas popodne kad san izašla iz tunela Sv. Rok.
Za reć van šta san radila, di san bila i kako san putovala triban se ugrijat, osušit i utočat u more.
Izviješće slijedi za dan-dva.
Među zimsku i litnju murtelu uvuka mi se mali rozi cvitić koji oko podne zatvori svoje mini latice.
Najprije san pomisla da je korov i tila ga iščupat, onda nisan mogla.
Živ je, lip i tako smišan pa neka ga i korov ima pravo na svoj život.
Sinoć napravila bruschette bez pomidora.
Pečene tikvice i balancane, zrno soli, malo češnjaka, petrusimena, kap djevičanskog.
Izvrsne su.
Ova panceta je za Žutu, da je ne uvati afan i debuleca kad ugleda zelenje i pročita da mi je to odličan ručak il večera 

Moran u ponediljak put metropole, čeka me poslić od 3-4 dana i onda neću gori do iza Velike Gospe. Valjda.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig