plava brazda
nedjelja, 19.07.2009.
ŠALŠA
Uvik iman 2-3 svoje pomidore, taman da mala blaga, tročlana banda, mater, ćaća i mi ne moramo kupovat svako uvozno smeće puno pesticida.
Naše osin kiše i koji put vode iz Krke ne poznaju ništa, rastu kako in da majka priroda.
Ove godine rodile ka blesave, svaki dan dilin šta uberen al ne moš toliko podilit koliko su one naumile rodit.
Vučen jučer dvi velike borše krcate pomidora a susjeda će :
-Ajme, šta će za vas dvoje tolike pomidore ?
-Kako šta će nan ?
-Pa ne možete toliko pojist na salatu, pocrvenit će van, prizrijat.
-To i oću.
-Zašto ?
-Za šalšu.
-O, blago vama kad pravite šalšu, triba se na ovu vrućinu 2-3 ure dobro ugrijat, mišat, pasirat...
-E, za sve šta valja moraš se potrudit.
Lišo je prošla jer najrađe bi ju bila poslala u neku stvar.
Ima nekoliko puta lošiji standard od mene, stalno grinta i kuka a sad kad može jeftino kupit pomidore, nakuvat fine šalše i zamrznit pa po godine imat ručak ona se ne bi grijala za učinit šalšu.
Blago nama, još i dobro prolazimo kakvih nas sve ima.
UP DATE - šalša je umak za prelit tjesteninu, pofrigat s jajima, jesti kao prilog uz miljun jela.
Zažuti se kapula na maslinovo ulje, doda bilog luka, pomidore ociđene od sjemenki, malo soli i dinsta dok sva voda ne ispari. Prid kraj se doda murtele, može i petrusimena.
Šporka šalša je kad se ovako jede, bez pasiranja, ja pasiran.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig