Uvik iman 2-3 svoje pomidore, taman da mala blaga, tročlana banda, mater, ćaća i mi ne moramo kupovat svako uvozno smeće puno pesticida.
Naše osin kiše i koji put vode iz Krke ne poznaju ništa, rastu kako in da majka priroda.
Ove godine rodile ka blesave, svaki dan dilin šta uberen al ne moš toliko podilit koliko su one naumile rodit.
Vučen jučer dvi velike borše krcate pomidora a susjeda će :
-Ajme, šta će za vas dvoje tolike pomidore ?
-Kako šta će nan ?
-Pa ne možete toliko pojist na salatu, pocrvenit će van, prizrijat.
-To i oću.
-Zašto ?
-Za šalšu.
-O, blago vama kad pravite šalšu, triba se na ovu vrućinu 2-3 ure dobro ugrijat, mišat, pasirat...
-E, za sve šta valja moraš se potrudit.
Lišo je prošla jer najrađe bi ju bila poslala u neku stvar.
Ima nekoliko puta lošiji standard od mene, stalno grinta i kuka a sad kad može jeftino kupit pomidore, nakuvat fine šalše i zamrznit pa po godine imat ručak ona se ne bi grijala za učinit šalšu.
Blago nama, još i dobro prolazimo kakvih nas sve ima.

UP DATE - šalša je umak za prelit tjesteninu, pofrigat s jajima, jesti kao prilog uz miljun jela.
Zažuti se kapula na maslinovo ulje, doda bilog luka, pomidore ociđene od sjemenki, malo soli i dinsta dok sva voda ne ispari. Prid kraj se doda murtele, može i petrusimena.
Šporka šalša je kad se ovako jede, bez pasiranja, ja pasiran.
Post je objavljen 19.07.2009. u 19:19 sati.